Slobs u Iraku

07.08.2004., subota

Svaka reč ima tri značenja

Bez žurbe.. Sinoć sam pogledao Farenhajt 9/11 i vrlo se ozbiljno uznemirio. Film je frapantan. Verovatno ste ga svi već pogledali i odreagovali slično, no ja sam istinski zabrinut. Ono što mi ne da mira jeste činjenica da je jedna grupa ljudi danas sposobna da u Americi zavede čitavu naciju i odvede ih u rat bez povoda. OK, sve je bilo od pamtiveka isto, ali čovek očekuje da u 21. veku ne može to da se desi tako lako, i to ne u Americi for fuck’s sake! Sta onda da očekujem u Tadžikistanu ili Srbiji ako je ovakva nameštaljka moguća u Americi.

I uopšte ne gajim iluzije da su Demokrate nešto bolje, sve je to ista logika, isti krupan biznis i slabo poznavanje sveta oko sebe. Jadni mi sa njima.

Dobio sam dosta primedbi da mi putopisi liče na turističke razglednice. Pa našta će putopis da liči nego na turističku razglednicu. No hajde, da se ovog puta malo bavim sobom, pa ko se smori neka se obrati ovima sto me na ovaj zlocin nateraše.

Za tacno 5 dana mi stiže novi kontigent Iračana, na obuku i prevaspitavanje. 7 dana ih držimo ovde, pritvorene u jadnom Šeratonu sa 5 zvezdica, danju ih mučimo treninzima, a noću domaćim zadacima. Ovo je vec četvrta ovakva grupa i u principu na to se svodi moj posao. Četiri grupe za četiri meseca, nije loš prosek :-)

Šta se radi u međuvremenu?

Pa evo, trenutno vam pisem iz Marriott-a, delux hotela na Mrtvom moru na čijem se kompleksu bazena i plaža preko dana odmaram i skupljam snagu za uveče. Veceras je u Džerašu, nekih 50-tak km od Ammana gostovanje veće japanske skupine bubnjara, a povodom tradicionalnog festivala kulture. Pre koji dan sam gledao jednu baletsku predstavu moskovskog grand teatra, a nakon toga poslušao opasan japanski džez trio.

Inace, imam drugara koji se zove Džordan i čiji je tata kanadski ambasador ovde. Kako je tata na odmoru, a Džordan nema vozačku, morao sam da se lično pobrinem da veliki Vojadžer sa diplomatskim tablicama ne zaraste u korov. Vrlo je zabavno biti diplomata, verujte. Za “naš” auto zakoni ne važe, možemo da se parkiramo gde god želimo, policija nas ne zaustavlja, fale nam jos samo neke službene legitimacije da mozemo da privodimo policajce na informativne razgovore. Zapravo, uvek sam maštao o tome da se nađem u poziciji da budem nekakav policijski nadzornik, u honorarnom statusu. Da se šetam zemljom i ispitujem policajce, da im ukazujem na propuste! Ili da budem profesor u policijskoj skoli. To je prava stvar. Ispirati im mozak kulturom dok su mladi.

Jos jedna aktivnost na koju sam naročito ponosan – počeo sam intenzivno da učim arapski. Kakva je to lepota. Naučio sam da pišem arapska slova i to je mnogo jednostavnije nego sto se isprva cini. Postoji samo 26 slova, mada se ta slova različito pišu u odnosu na to da li se nalaze na početku, u sredini ili na kraju rečenice. A postoji i verzija pisanja kad se slovo nalazi samostalno, tako da u stvari postoji preko 100 različitih simbola :-) Ali nije strasno. I super izgleda kad se piše.

Inace, jedan prijatelj odavde nam je pojasnio u čemu leži kompleksnost i jednostavnost arapskog jezika. On kaže da svaka reč ima zapravo tri značenja: znači to što znači, u isto vreme znači i suprotno od toga, a predstavlja i jedan deo kamile :-)

Pre 3 dana sam prvi put obišao famozni Baptism Site, mesto gde je Jovan Krstitelj u reku Jordan potopio Isusa Hrista i preveo ga u veru Hristovu (nesto mi tu ne zvuci logično..). Zanimljivo je da na tom mestu vise nema nikakve reke jer je Jordan meandrirao i sada teče nekih 100-tinak metara odatle. Otišli smo naravno i malo do reke, koja se u ovim sušnim uslovima smatra rekom, a zapravo je običan potok koji se sa dobrim zaletom preskače bez poteškoca. Iskoristio sam priliku da jedan kamičak ispalim na državu Izrael preko reke, tako da sam na svoj način simbolično pomogao okupiranom narodu Palestine. Nije mnogo ali je od srca! Fotke

Neki me pitaju da li mi se ide kući i u tom stilu. Fakat je da mi nedostaju neke stvari, ali sam se odavno izlečio od nostalgije, pa mi uopšte ne pada teško boravak van majke Srbije. Ipak postoje stvari koje sam ovde u više navrata zaželeo:

• Mlad kajmak iz Kraljeva
• Opušteno zezanje na Exit-u
• Predsednička kampanja Bogoljuba ‘Hendrix iz Peći’ Karića
• Basket utakmica SCG – USA
• Goč
• Trenerski sastanak u NDI
• Majka-Mikina sarma u nedoba, nakon pijanstva
• Kiša, ne videh kišu evo vec 4 meseca
• Spuštanje niz Ibar
• Koštuničina konferencija za medije nakon rezultata prvog kruga preds. izbora
• Snežina gibanica iz zemljanog suda
• Treci sprat FF-a
• Vesela atmosfera infocentra GSS
• Letnja školica NDI na Kop-u
• Ivica Dačić, generalno
• Beogradsko popodne na RTS-u (“danas je na Adi Ciganliji, popularnom beogradskom moru, boravilo više od 300.000 kupača..”)


Ima tu još stvari, ali da ne skačem sebi u usta..

Živeli svi, i pišite češće. Najbolje obožavam tračeve, tako da nemojte štedeti jedni druge. Tračevi su lek za dušu i od njih se duže živi. Dokaz su bakute koje po ceo dan šapuću na klupicama ispred ulaza u zgrade. Kad ste čuli da je neka od njih umrla? Nikad. One žive po 300 godina.

- 15:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>