 Snovi. Čudnovata stvar. Što znače, gdje nastaju, kamo nas vode? Recimo, pretprošlu noć sam sanjao most na Vrbasu u Trapistima. Nešto kao ja želim malo „gacati“ po njemu, ispod njega, zato jer uskoro odlazim odatle pa neću imat prilike, da ne bude da sam tu živio 15 godina a da nisam sve to obišao (to mi je kao i u Zagrebu, zarekao sam se da prije diplome moram prespavati u NSK-u no to će pričekati neku drugu diplomu). Pored njega je i stari most (nešto kao novi Maslenički i noviji stari Maslenički most). I tako ja hodam, tu je i jedan frend, i on se smuca bez veze, pokazuje mi značajke i zanimljivosti.No, evo noćas, tj. jutros, opet ja sanjam dva mosta, koji su malko nizvodno od ona dva (koji se sad ne spominju, ali samo da ih lociram) i sad je to kao neka starija kombinacija (dakle, i na mjestu starog i na mjestu novog stoje po stari i novi most – poznato?). Opet ja tu malo njuškam, frend mi pokazuje da je vodostaj ispod niži nego sam ja mislio pa sam hodao na rubu pjeska, sad ispada da je voda puno niže. Inače, jako je uska ta rijeka, svega par metara. I tako, on mi još pokazuje da ako se „sa Hrelića?“ probam spustiti da je tu vodostaj niži, pa ja to i napravim (inače, u blizini je još neka novogradnja gdje drugi frendovi dolaze i odlaze, odatle je san i počeo) i vidim dole ispod kao neke artefakte, relikvije, kao neki mali ormarić u stijeni sa par vrijednih stvari. Baš je to lijepo, u hladu mosta smješteno, i kad skužim da je voda niža nego što sam mislio onda mi je još lakše izaći i to je to. E sad, ne znam što to znači, no znam da čim ostanem spavati do 9 ujutro, nešto sanjam. Mogu reći da stvarno uživam u tome, jer hvala Bogu, snovi mi većinom nisu more (dakle ne „noćne more“ nego „jutarnje more“). Par puta sam odspavao snove u nastavcima, to su većinom bile veličanstvene bilogije, kao i ova noćas. Dva puta sam sanjao neku izmišljenu dolinu, čak mi se pojavila još par puta u nekim drugim snovima i uvijek bi ju pratio neki divan osjećaj. Pojavljivao se tu i neki izmišljeni grad (barem kad se probudim ne znam gdje bih ga smjestio) kojeg sam malo po malo nadograđivao, a takve stvari bi uvijek pratio taj neki neobičan, nostalgičan, tužan, romantičan i sretan osjećaj. Najgore je što se san ne isplati nikome pričati, jer se ne sjećam svega, jer nema poantu, i jer i meni samome kad se slušam – glupo zvuči. Važan je samo onaj osjećaj. Ako ga prepričavam, on se gubi (i odmah se sjetim madeline kolačića). Ispada da je slika dovoljna, i od cijelog tog sna najviše mi govori sama slika (npr. most). Eto, neću više o snovima, iako bih mogao o zanimljivostima i jakoj povezanosti sna i jave kod moje mame, no to je tema za sebe. Radije ću se prisiliti pa napisati nešto o Murteru, bijegu ispred pijavice, vaterpolu kod broda i tome „kako je Pero promašio brod“... i naravno, o tome kako se osjećam kao inženjer! |