Fenomen kmisarstva, kmisarenja i kmisarlučenja već poodavno vlada našim kršnim kršem, a sljedbenice i sljedbenike ovog bujajućeg pokreta susrećem na svakom koraku.
Da ovo nije samo tek puki mit ili legenda uvjerio sam se bezbroj puta te sam stoga neinformiranim radnim masama odlučio obznaniti sve skrivene tajne, tajne rituale ove naizgled neprimjetne subkulture.
Leži li kmisar(ka) u vama ili pored vas, sami prosudite...
Kratku definiciju pojma „kmisarka“ nemoguće je dati premda sam ovaj fenomen sustavno proučavao godinama te bivao verbalno razapinjan u pomodnim ženskim grupacijama zbog ustrajanja da se suprostavim kmisarluku kao takvom.
Odlučio sam ipak, lud i hrabar koliko to samo čovjek može bit, bazirati se na kmisarke povrh kmisara jer je ženska populacija više naklonjena ovoj nekulturi ponašanja i življenja. Distinkciju između dva pojma tj. misarki i kmisarki ću pokušati obrazložiti na nekoliko primjera.
Misarka je praktična vjernica, pobožna žena, trećeredašica, djevojka koja revno i redovno pohodi mise, dakle, izvedenica od riječi misa što bi prema tome značilo da su to cure/žene/djevojke koje pohode misna slavlja. One, reklo bi se, iskreno i jednostavno, vjeruju i žive punim srcem.
Međutim, to opet ne mora biti pravilo. Ona koja ide svake nedjelje (ili svaki dan) na misu ne može se smatrati misarkom te ovaj pokazatelj nije precizan u definiranju pojma iako može biti vodilja i jedan od elemenata koji ukazuje na misarstvo.
Atributi koji pristaju iskonskim misarkama su – čedna, tradicionalna, ponizna, lojalna, bogobojazna, niskog stupnja grešnosti te vrijedna mlada dama koja doprinosi zajednici, a s druge strane u koraku s vremenom; te ne toliko konzervativna koliko bi mnogi na prvi mah pomislili.
Zapravo, sama institucija misarke počiva na načelima koja su hvale vrijedna te su rijetke dostojne da ponesu lentu prave misarke i uđu u sestrinstvo koje bi u dalekoj budućnosti moglo biti jače od mormonske zajednice. Ipak, da sve nije tako bajno pobrinule su se struje zbog kojih je i ovaj tekst načinjen, a to su kmisarke i misarke-ekstremisti - dvije poluskrivene skupine koje odskaču u svakom pogledu te sustavno blate ugled autohtone misarske zajednice u Hercegovini a i šire.
Kmisarke ilitiga kvazi-misarke, koriste se elementima misarstva samo kako bi prikrile pravu sliku o sebi. Ciccolina im nije ravna u seksualnim perverzijama, a izlasci i zabave često im se pretvoraju u one-night-stand, da bi se već ujutro na misi zornici s vidnim podočnjacima krstile svetom vodicom, skrivajući pri tome ugrize na vratu, puderom i rolkama. Spokoj i nevini pogled u pod zapravo je krinka od sinoćnjeg bogatanja uz žestu i marlboro. Transformacija sa zalaskom sunca fascinirala bi i redatelja Underworlda. Ovdje ne dolazi samo do fizičkih već i psiholoških promjena pojedinca te je na osnovu nekih postupaka teško povjerovati da se radi o istoj osobi. Sigmund Freud se vjerojatno okreće u grobu jer ni on nije mogao predvidjeti nastanak ovakve subkulture.
Iako je "skromna i ponizna", kmisarka ima "dečka" bez kojeg ne može zamisliti život. Ne, to što je on godište njenog oca joj apsolutno ne smeta, a crvena Testarossa u vrijednosti pristojnog stana u središtu Zagreba nije ju privukla – oni se uistinu vole. Volonterka, koja dragovoljno obavlja poslove za širu zajednicu muške populacije, manualan radnik ali i dobrih oralnih mogućnosti, u sitne sate ostavit će vas bez daha. Lojalna ne jednom već mnogima, ali u isto vrijeme bezgrešna jer se, na sreću, ispovjeda barem jednom mjesečno.
Druga subkultura koja se češe o misarstvo iako s njim nema većih dodirnih točaka su misarke-ekstremistkinje. Džihad na naš katolički način. Odred je to zakopčanih do grla, vječito nenasmijanih, debelih obrva i dlakavih podnosnica u potrazi za srodnom neiskvarenom dušom koja bi ih u potpunosti razumjela.
Seks je čisto reproduktivne naravi i ne konzumira se prije braka a i u braku samo kad dođe poziv s Neba. Asocijalne su sa širom društvenom masom i konzervativne do srži te neupućene u društvena događanja. Od agresivnih ninja-djevica iz pokreta Mladih muslimanki razlikuje ih jedino feredža.
Osim Istočnog, one su imale sreću biti lišene i zapadnog grijeha. Nezatrovane humorom Jerry Seinfelda, Cosmopolitanom, čipkastim grudnjacima i vrućim hlačicama najveći domet tehnologije biva im korištenje daljinskog upravljača. Ignoriranje ove samodestruktivne utopijske zajednice nužna je potreba i realna reakcija da bi se institucija plave misarske krvi održala na životu.
Ponekad je u životu teško naći mjeru, ali dvoličnost i ekstremizam u nekim pogledima to zasigurno zahtjevaju. Svi mi imamo ugrađen mehanizam kojim pokušavamo predstaviti sebe u što boljem svjetlu što je i normalno, ali pokušavati biti misar/ka bez pokrića je uvreda svim pravim misarima/kama.
Ovim putem javno apeliram na sve one koje nisu istinske misarke da već jednom skinu maske ne zbog nas nego zbog njih samih. Nama su smiješne odavno. Brkate ekstremistkinje opet molim da se trgnu i za početak barem pročupaju obrve jer filozofija tipa : "Ako u cilju kontracepcije moj muž svrši van mene uskraćuje i moj vrhunac!" dovoljno govori o kamenom dobu u njihovim glavama, a da ne govorim o paučini na njihovim minđama....
Nismo mi Spidermani jebo te!
Slobo / Poskok.info
