RIJEČI NA VJEČNOST...(skroz neinspirativno razdoblje..samo pokušaj pisanja smislenosti koja smislenost uopće nije...)
Kroz prozor kapljice kiše rasule su se na tvoje obraze...
Obavila te tama razapeta u smijehu klauna... U očima duboka slika rascvjetane livade... Omamljena mirisom jeseni promješane s mramornim licima... Lažnost osmjeha i paradoksalnost zemljanog praha... Prah koji je ostao od tužne priče jedne ptice, zarobljene u srebernom kavezu... Gdje njezin pjev topi krv u ledenjacima prošlosti...sadašnjosti... budućnosti... Zarobljene riječi u jednome dahu, raspjevanog beskućnika koji pruža ruku i onda kada prijezirni pogledi probijaju njegovo srce... Raznosi ga vjetar u daleke krajeve, svijetu koji ga želi...njegov svijet... Omotan rukama iluzije i optimizma... U njegovim očima pronalaze put tvoje poruke, bačene u more života... Gdje plove do duše snježne bajke..napisana u trenutku opijuma najveće sreće i tuge...gdje će kroz vječnost ostati izrezbareno u plamenu pješćane orhideje, pepelu nasmijanog zmaja, plodu otrovanog poljupca, veličanstvenosti apstraktnog leta ljudske mašte...I JA SAM VOLJELA... Suprotno od onega ča dajen na vidjelo, nosin puno tega na duši..puno ljudi... A ta pjesma je posvećena njima...ljudima s krilima anđela...koji su mi bitni i prebitni u životu..bez kojih nebin nikad bila sretna..koji svojm riječima upotpunjuju i dopiru oči u najvećoj magli...koji čine da i najgori trenuci budu podnošljiviji...neki od njih su daleko, neki blizu...ali sve njih ujedinjuje to da će zavajk biti u mon srcu..jer oni su posebna bića...koji su vajk bili tu.. Znan da ja nis vajk bila tu za njih kad je tribalo..znan da puno tega san napravila krivo, udaljila san hi od sebe...i ža mi je zbog tega...ali hvala van, hvala ča ste bili tu za mene...čekali da se moja narav smiri..i oprostili mi puno tega...zato HVALA VAN ...mislin da poimenično ne triban nabrajati...Znate vi ki ste..znan ja ki ste vi... ![]() A pjesma je posvećena i prošlosti..koja će biti nedovršena priča, zapečaćena, zakopana...i posvećena je jednoj jedinoj osobi koju mislin da san iskreno volila... do sad...mislim, u toku dosadašnjeg života...nosin puno tega na duši...eh eh... Toliko od mene...kako rekoh skroz neinspirativno razdoblje ...slušaj sada i ne plači...![]() znam da ništa ti ne znači...Biba mi ne da mira... ![]() Znan da bin tribala pisati o izborima, ali to je skroz glupost po meni... ![]() Ja san mogla iskoristiti pravo na glas...nisan...ionako vajk nan se isto piše, a oni koji su glasali nadan se da su pametno birali...ako se pametno more birati... Meni je sve to jedan veliki cirkus...al na žalost ni za se smijati.... ![]() BLIZU SUNCA ![]() Želim nestati s tišinom Pobjeći od crne tame Živjeti sa nekim smislom Dočekat' bolje dane Dosta mi je ovog svijeta Dosta mi je ovih ljudi Kao da im ne pripadam Pa da mi neki od njih sudi Zaboraviti sve želim Uništit' tu bjesnoću Koja živi sad u meni Koja javlja mi se noću Želim opet biti čovjek Da sam svoj i da sam ne'ko Blizu sunca moram doći Al tol'ko je daleko Život moj polako puca Želim biti blizu sunca Da me voli, da me grije Da mi bude kao prije Blizu sunca moram doći Hoću to, al' dal' cu moći Borit ću se sa srcem svim Da sa suncem se zavolim... PUH=) POZZ ![]() |
JEDNOM ZA JEDNU DUŠU ČOVJEKA...
Sjedi ispod staroga hrasta, u sjeni sijećanja,
majušna djevojka, vila sumraka... Gleda u suton pjevajući pjesme koje mirišu na ljubomoru svijetova, na kišu zvijezdanog neba... Odsutnog pogleda, pijući rosne suze donošene ružom vjetrova... Sjedi...Vođena željom znanja, upita stablo mudrosti: "Znaš li ti što jue ljubav?" Hrast zamišljeno odgovori: "Ne znam!" "A znaš li što je to radost?" "Ne znam"- ponovno odgovori hrast njišući snažno svoje grane... "Znaš li što je mržnja? Znaš li što je sloboda? Znaš li što je ljubomora? Znaš li što je bol?"- upita djevojka u jednome dahu, shrvana time što ni mudro bića ne zna odgovore na njezina pitanja... Stari mudrac joj odgovori: "Vi ljudi ste tako čudni, hiroviti... Kada ne znate, željeli biste da znate, a kada znate, voljeli biste da ne znate... Toliko ste izgubljeni u svojim željama, da zaboravljate živjeti, a onda nas bića prošlosti gnjavite vašim pitanjima! Ljudska glupost je tako predvidljiva!" Zbunjena takvim odgovorom, djevojka upita: "Što ti osjećaš?" "Što ja osijećam?"- upita hrast iznenađeno... "...Osijećam ljubav prema zrakama sunca i kapljicama kiše, osijećam radost kada ptice pjevaju svoje pjesme na mojim rukama... Osijećam bol kada čovjek uništava, razara i ne poštuje moj dom... Sloboda je kada mislima dosegnem granice neba...a ljubomora? Ljubomoru osijećam prema vama...prema ljudima što mogu da dosegnu nemoguće, a ne čine ništa da to dosegnu...Imaju sve, a nisu zadovoljni time što imaju..." Djevojka okrečući se prema svom sugovorniku upita: "Ne shvaćam...Ljubav zrake sunca? Radost pjev ptica? Bol razaranje doma? Sloboda granice neba? Ljubomora prema ljudima? A mržnja? Što je mržnja?" "Pitaš što je mržnja, a ne shvaćaš pojam ljubavi?" Djevojka pogleda u njegove krošnje, te lagano položi dlan...jedan na naborano lice hrasta, drugi na svoje srce... "Čuješ li?"-upita ga.... "Praznina"-odgovori on tužno... "Vidiš...nekada sam osijećala...voljela sam...radovala se...osijećala ljubomoru...bol...mržnju... "Što se dogodilo?" Djevojka indiferentno, s dozom sjete u očima odgovori: "Zaljubila sam se u život...zadobila snažan udarac nožem u leđa... snažna bol me ubila...ljubomoru sam gajila prema svakom tko bi ga samo pogledao...Mržnju kada bi se igrao mojim srcem i mislima... Radost kada bi me zagrlio...a slobodu kada sam sklopila oči zauvijek..." "Zašto me onda pitaš ono što već i sama znaš?"- upita hrast u nedoumici i zbunjenosti njezinim riječima... "Pitaš me zašto? Željla sam ponovno osijećati...željela da se pojmovi osijećaja promijene..." U tišini razorenih svijetova utihnuše njihovi glasovi...to samo vjetar donosi glas djevojke...dušu koja živi u tijelu hrasta...a izlazi onda kada ona poželi da osijeća ponovno život u sebi...Da vidi jesu li se pojmovi osijećaja promjenili... Jer njoj život u nadi da se svijet mijenja. pruža onaj tračak sjaja da postoji sreća za srce čovjeka..... "NOVEMBER RAIN" When I look into your eyes I can see a love restrained But darlin' when I hold you Don't you know I feel the same 'Cause nothin' lasts forever And we both know hearts can change And it's hard to hold a candle In the cold November rain We've been through this such a long long time Just tryin' to kill the pain But lovers always come and lovers always go An no one's really sure who's lettin' go today Walking away If we could take the time to lay it on the line I could rest my head Just knowin' that you were mine All mine So if you want to love me then darlin' don't refrain Or I'll just end up walkin' In the cold November rain Do you need some time...on your own Do you need some time...all alone Everybody needs some time...on their own Don't you know you need some time...all alone I know it's hard to keep an open heart When even friends seem out to harm you But if you could heal a broken heart Wouldn't time be out to charm you Sometimes I need some time...on my own Sometimes I need some time...all alone Everybody needs some time...on their own Don't you know you need some time...all alone And when your fears subside And shadows still remain, ohhh yeahhh I know that you can love me When there's no one left to blame So never mind the darkness We still can find a way 'Cause nothin' lasts forever Even cold November rain Don't ya think that you need somebody Don't ya think that you need someone Everybody needs somebody You're not the only one You're not the only one "DIG UP HER BONES" Anything is what she is Anywhere is where she's from Anything is what she'll be Anything as long as it's mine And the door it opens is the way back in Or is it the way back out? Anyplace is where she'll be Anyplace, she'll see you from Lies and secrets become your world Anytime, anywhere she takes me away And death climbs up the steps one by one To give you the rose that's been burnt by her son Point me to the sky above I can't get there on my own Walk me to the graveyard Dig up her bones I have seen the demon's face I have heard of her death place I fall down on my knees in praise of the Horrible things that took her away And death climbs up the steps one by one To give you the rose that's been burnt by her son Point me to the sky above I can't get there on my own Walk me to the graveyard Dig up her bones U globalu to je to za danas...post posvećen mojoj zermanici i Mikici... Zermanici November rain..a Mikici Dig up her bones... Nadam se da nis pogriješila u odabiru...hehehehe PUHić=) I jedna za moju dušu... "CRYING" Get a Grip There was a time When I was so broken hearted Love wasn't much of a friend of mine The tables have turned, yeah 'Cause me and them ways have parted That kind of love was the killin' kind Listen, all I want is someone I can't resist I know all I need to know by the way that I got kissed I was cryin' when I met you Now I'm tryin' to forget you Love it sweet misery I was cryin' just to get you Now I'm dyin' 'cause I let you Do what you do down on me Now there's not even breathin' room Between pleasure and pain Yeah you cry when we're makin' love Must be one and the same It's down on me Yeah I got to tell you one thing It's been on my mind Girl, I gotta say We're partners in crime You got that certain something What you give to me Takes my breath away Now the word out on the street Is the devil's in your kiss If our love goes up in flames It's a fire I can't resist I was cryin' when I met you Now I'm tryin' to forget you Your love is sweet misery I was cryin' just to get you Now I'm dyin' 'cause I let you Do what you do to me 'Cause what you got inside Ain't where your love should stay Yeah, our love, sweet love, ain't love 'Til you give your heart away I was cryin' when I met you Now I'm tryin' to forget you Your love is sweet misery I was cryin' just to get you Now I'm dyin' just to let you Do what you do what you do down to me, baby, baby, baby I was cryin' when I met you Now I'm tryin' to forget you Your love is sweet misery I was cryin' when I met you Now I'm dyin' 'cause I let you Do what you do down to, down to, down to, down to I was cryin' when I met you Now I'm tryin' to forget you Your love is sweet I was cryin' when I met you... POZZ ![]() |
PAZIN..NE?!MA DA,DA...hehehehehehehe
Taman me počela loviti nostalgija..teška nostalgija za Pazinon..
točnije za ljudima kojsti su mi obilježili život...i tako evo mene u Pazinu.. Nakon sto let...ke kavolo če fačio io li?Osim ča se smrzavan i pijen? Hmm..ma uspomene..nić već doli uspomena i zaebancije s ljudima koje nis vidla brdo..i manje više san hi vidla sve..manje više..vajk niki fali..a jbg...i vidla ljude koje nis očekivala da ću hi vit...i upozz neke fora ljude...i bila vesela i sve...i super bilo..osim ča san jopet preveč nagnula flašu(neki bi rekli preveč, meni bilo taman, ali ljudi vaja znaju boje nego ja=)...a uspomene..jok..ma Pazin je meni kutja uspomena... točnije šupa uspomena, ali ajde...sretna san zato ki nis činila pretjerani kažin(a u Pazinu činit kažin meni je bilo dojde pa projde..il ti ga..ništo recimo normalno?hmm..ma kavolo, Pazin leglo trauma i smiha i tuge...i.. joj...koliko volin taj grad toliko ga iz meni poznatih razloga mrzin...wuššš) Bilo je lipo...stvarno lipo...recimo prilično neplanirano...i to mi je pahalo... Osim naravno..hmm..vajk neki pervos napade iz zasjede...psihopati iz grmlja ...ma strašno..ni mi ni uzalud moj nadimak ni ime...ja san očito magnet za čudake...a jok...niki mora i to...ali...nakraju je sve spalo ok..a ja san dokazala da san na neki način počela okretati novu stranicu... ![]() ![]() JER TO JE POČETAK BEZ PITANJA, SIJEĆANJA SU IZBRISANA, MOJE IME IZ GLAVE TI NESTALO, BEZ DA POČNE ODMAH PRESTALO, U MRAKU DALEKO OD SVIH, BLIZU SI, A NE VIDIŠ, DA POTEKLE SU PAZINSKE SUZE ZBOG TEBE.... ![]() ![]() ![]() O da, Pazinska suza...ni mi se dalo cilu ju napisat(jer inače to je pjesma per filo e per šenjo, ako neki pročita neka taj dio napisan si ga spjevuši u glavi ko pjesmu od Six Packa "Anđela"..mislin to napisano je refren od te moje pjesme, a storeno je ko idea da bude spjevušena s ton melodijon od Anđele..uglavnon, i ja iman neke čudne prijoritete u životu..hehehehe) forši kad tad ću..ne znan...jer to je pjesma nastala nakon jedne večeri.. prije 2 leta mi se čini nakon jedne čudne večeri u Pazinu...Pazin, Pazin... da, da...Pazin grade sivi smrade...kako je taj grad čudan...ali ima meni ono ništo posebno, ništo ča me vajk nasmije ili rastuži.. jednostavno to je tako...o da...i jedna pjesma(kako inače vajk stavljan=) koja se jednom davno orila iz grla u parkiću uspomena...koji smih... ![]() ![]() ![]() FARMERSKO SRCE Moje srce ne zna dalje kucati ako ne živiš ti ono ce prestati ti nisi sam, nisi sama mi smo uvijek uz tebe krv je naša tvoje boje, samo tebe volim, volim te... i sve me vode uvijek vode prema tebi i znam da nikad, nikada ,to nece prestati i sanjam da si još uvijek s nama da jurišamo kroz noc i još nocas imamo snage ulice su s nama idemo...!!! i zato dižem ruke, jer ne želim se predati moje su šake stisnute, zubi stisnuti i bijelu zastavu ne poznam moje srce pali je moje srce koje živi, koje živi samo za tebe...!!! znam da sam opet zacaran i da gubim sve, ali imam tebe volim te i ne bojim se a sad idemo jer ja znam da smo zajedno ja znam da smo zajedno... ------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------ Now I know that there is no heaven; there's just an angel sleeping on ! If you are a gun please shoot me... If you are a time, forget me... If you are a life please pass me... If you are a god... Forgive me ! ------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------ Taj stih okružen propjo me pitalo da ga metnen... ![]() ![]() POZZ ![]() |
OKREĆEM NOVU STRANICU...POSTEPENO...
Ovaj post prvo kreče kao ZAHVALA jednoj divnoj osobi u mom životu,
koja me je jednostavno navela na to da shvatim kako neke stvari jednostavno se mjenjaju htjeli mi to ili ne..i da je prošlost prošlost... koliko god nekad se osvrtali na nju...Moramo gledati ispred sebe.. ne iza sebe... ![]() na predivno oštar način shvatila sam da sam došla do točke da jednostavno moram preuzeti odgovornost...i ne sve uzimati zdravo za gotovo... Da jednostavno ne mogu više biti ona ista osoba koja san bila do nedavno... Ne..ne mislim napraviti šou i prestati biti ja...ali doza zrelosti i odgovornosti mora postojati...prije ili poslije...ja ću uvijek biti djete s osmjehom i tenucimahisteričnih napada tuge...ali jednostavno došao je trenutak koji se nameće sam od sebe...odrasti...ne...ja ću uvijek biti ja...ali okrećem stranicu..bilo je dosta prošlosti.. dosta zavaravanja tuđih osjećaja, dosta zavaravanja same sebe..dosta maglih slika zbog pretjeranog pijanstva...dosta žaljenja za prošlim vremenima... Nova stranica...naravno to je lakše reči..napisati..nego izvesti...ali postepeno... I AMORE HVALA TI NA TEMU... ![]() ![]() ![]() Ja ću vajk biti ja..zavajk..ali mjenjamo se...i to je žalosna istina... ![]() Osjećam se kao zadnja bijednica, što sam ponovno nekog izigrala, položila zrnce nade u nečjim mislima... Osjećam se kao zadnja bijednica, što sam na nečjim usnama utisnula osjećaj vrijednosti... Osjećam se kao zadnja bijednica, a shvačala sam poruke iz nečjih pogleda... Osjećam se kao zadnja bijednica, što sam odškrinula vrata emocijama... Osjećam se kao zadnja bijednica, jer to nikad, nikad nisam željela... Osjećam se kao zadnja bijednica, jer sam upijala strast iz nečjih zagrljaja... Osjećam se kao zadnja bijednica, jer slomit ću nečje želje po miljun i tisućiti put... Osjećam se kao zadnja bijednica, jer slomit ću srce onome koji to ne zaslužuje... Osjećam se kao zadnja bijednica, jer slomit ću i sebe... Osjećam se kao zadnja bijednica... I uživam u tomo... Ne, više ne... Ne uživam više u tome...:namcor: NOĆ PRIKRIVA TUŽNO LICE I ONO KOJE SE NA RAČUN DRUGIH SMIJE... NOĆ PRIKRIVA MANE KOJE ŽELE OSTATI TAJNE, UDARCE TEŠKE I SUZE GORKE... NOĆ KRIJE KRVAVE TRAGOVE I IZGUBLJENE DUŠE... NESTVARNE PRIČE...BOLESNE UMOVE I NADARENE RUKE... NADARENE DUŠE I MODRICE... RIJEČI ISPISANE...RAZBIJENE PROZORE PATNJE... DIJETE ŠTO PRODAJE SEBE KAKO BI PREŽIVJELO... VAMPIRE ŠTO SE HRANE TUĐOM PATNJOM I TRUDOM... NOĆ KRIJE UNIŠTENE DOMOVE, POVRIJEĐENA SRCA, SEBIČNA BIĆA... KRIJE IZREČENE UVREDE...KRIJE LJUBAV, MRŽNJU, LJUBOMORU, STRAH... KRIJE NAŠA PRAVA LICA...ILI MOŽDA NE? MRAK JE ČAROBAN, ALI I TRNOVIT SVIJET... A DANJE SVIJETLO OTKRIVA NAŠE SKRIVENE TAJNE, ŽELJE... OTKRIVA NAS ZA ONO ŠTO JESMO... PITANJE JE ŠTO SMO... VLASTITI IZBOR...ILI MOŽDA NE... Peviše sam bila opterečena time da ću odrast i taj pritisak što su drugi stvarali u meni je samo budilo takav bunt i otpor da sam na neki način prekršila mjeru tolerancije... Ali sada shvaćam da odrastanje i nije tako loše...jer nigdje ne piše da odrastanje mora biti automatsko odricanje svih ludosti iz mladosti i svih postupaka iz mladosti... Svi se mjenjamo, ali ne moramo postati dosade ličnosti bez mašte...kako? Pa..idem ja gledati SIMPSONE... ![]() ![]() ![]() POZZ ![]() Give her a call for Demerol and amyl nitrate I tell her dad, don't worry sir we won't stay out late I'm in love with her The pharmacists daughter She's got my love I get her drugs Waking up in the afternoon can't wait to see her Bringin' in some Klonopin I'm huffin' ether She's the one for me, without personality I still wanna see her every day We got a date and I can't wait to see my baby If I wine and dine her she just might sedate me She's so beautiful she keeps my s full She got my love I get her drugs (She got my love) She got my love I get her drugs (I get the drugs) She got my love, I get her drugs Looks like I'm all in the bought the pharm Ma da, da pjesma od Nofxa... ![]() ![]() ![]() ![]() POZZ ![]() |
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



align=left>
align=left>









:





