Marketing
RIJEČI NA VJEČNOST...(skroz neinspirativno razdoblje..samo pokušaj pisanja smislenosti koja smislenost uopće nije...)
Kroz prozor kapljice kiše rasule su se na tvoje obraze...
Obavila te tama razapeta u smijehu klauna...
U očima duboka slika rascvjetane livade...
Omamljena mirisom jeseni promješane s mramornim licima...
Lažnost osmjeha i paradoksalnost zemljanog praha...
Prah koji je ostao od tužne priče jedne ptice, zarobljene u
srebernom kavezu...
Gdje njezin pjev topi krv u ledenjacima prošlosti...sadašnjosti...
budućnosti...
Zarobljene riječi u jednome dahu, raspjevanog beskućnika koji
pruža ruku i onda kada prijezirni pogledi probijaju njegovo srce...
Raznosi ga vjetar u daleke krajeve, svijetu koji ga želi...njegov svijet...
Omotan rukama iluzije i optimizma...
U njegovim očima pronalaze put tvoje poruke, bačene u more života...
Gdje plove do duše snježne bajke..napisana u trenutku opijuma najveće
sreće i tuge...gdje će kroz vječnost ostati izrezbareno u plamenu pješćane
orhideje, pepelu nasmijanog zmaja, plodu otrovanog poljupca, veličanstvenosti
apstraktnog leta ljudske mašte...I JA SAM VOLJELA...
Suprotno od onega ča dajen na vidjelo, nosin puno tega na duši..puno ljudi...
A ta pjesma je posvećena njima...ljudima s krilima anđela...koji su mi bitni i
prebitni u životu..bez kojih nebin nikad bila sretna..koji svojm riječima
upotpunjuju i dopiru oči u najvećoj magli...koji čine da i najgori trenuci
budu podnošljiviji...neki od njih su daleko, neki blizu...ali sve njih ujedinjuje to
da će zavajk biti u mon srcu..jer oni su posebna bića...koji su vajk bili tu..
Znan da ja nis vajk bila tu za njih kad je tribalo..znan da puno tega san
napravila krivo, udaljila san hi od sebe...i ža mi je zbog tega...ali hvala van,
hvala ča ste bili tu za mene...čekali da se moja narav smiri..i oprostili mi
puno tega...zato HVALA VAN
...mislin da poimenično ne triban nabrajati...
Znate vi ki ste..znan ja ki ste vi...
A pjesma je posvećena i prošlosti..koja će biti nedovršena priča, zapečaćena,
zakopana...i posvećena je jednoj jedinoj osobi koju mislin da san iskreno volila...
do sad...mislim, u toku dosadašnjeg života...nosin puno tega na duši...eh eh...
Toliko od mene...kako rekoh skroz neinspirativno razdoblje
...slušaj sada i ne plači...
znam da ništa ti ne znači...Biba mi ne da mira...
Znan da bin tribala pisati o izborima, ali to je skroz glupost po meni...
Ja san mogla iskoristiti pravo na glas...nisan...ionako vajk nan se isto piše,
a oni koji su glasali nadan se da su pametno birali...ako se pametno more birati...
Meni je sve to jedan veliki cirkus...al na žalost ni za se smijati....
BLIZU SUNCA 
Želim nestati s tišinom
Pobjeći od crne tame
Živjeti sa nekim smislom
Dočekat' bolje dane
Dosta mi je ovog svijeta
Dosta mi je ovih ljudi
Kao da im ne pripadam
Pa da mi neki od njih sudi
Zaboraviti sve želim
Uništit' tu bjesnoću
Koja živi sad u meni
Koja javlja mi se noću
Želim opet biti čovjek
Da sam svoj i da sam ne'ko
Blizu sunca moram doći
Al tol'ko je daleko
Život moj polako puca
Želim biti blizu sunca
Da me voli, da me grije
Da mi bude kao prije
Blizu sunca moram doći
Hoću to, al' dal' cu moći
Borit ću se sa srcem svim
Da sa suncem se zavolim...
PUH=)
POZZ
Post je objavljen 26.11.2007. u 15:04 sati.