srijeda, 30.01.2008.

Što alkohol čini mozgu;)

Potresena gorkom činjenicom da CT naaz mog mozga na pokazuje nikakve promjene, tumor, cistu, aneurizmu, frakturu lubanje, bilo što što bi objasnilo moje glavobolje, migrene, harry potter bolove i moju proširenu slijepu pjegu na desnom oku(blog je sasvim slučajno dobio ime po tome, sva dobra imena su iskorištena pa smo išli na najgluplje) odlučila sam pljuvati po životu, smrti, doktorima, ljudima, višim silama i javljanju uživo u emisiji. Samo što sada ne znam što da napišem... Vjerojatno zato jer sam na dijeti pa mozak ne dobiva dovolnjo hranjivih tvari i ne može normalno funkcionirati , već sam se danas uhvatila kako buljim u ormar i pokušavam vidjeti svoj odraz u njemu (što se događa kad imam migrenu). Najbolji mogući razlog za moje glavobolje je vjerojatno činjenica da sam ja izvanzemaljka i da se moj organizam jednostavno ne može priviknuti na Zamljinu atmosferu, Magda već zna za moje neobično porijeklo, saznala je za njega prije 2 tjedna sasvim slučajno kad sam joj ga napomenula u telefonskom razgovoru. Odavno, moji prijatelji znaju da sam očarana, svemirom i njegovom ljepotom i misterioznošću, veličinom i nepremostivim preprekama. Do zaključka da sam ja zapravo izvanzemaljka došlo je gledanjem reprize "ZVJEZDANIH STAZA- THE NEXT GENERATION"(serijal koji inače obožavam) kada se na uvodnoj špici prikazuje put od Zemlje preko planeta Sunčevog sustava sve do one legendarne "final frontier" i gledajući u te planete, u te prekrasne mnogobrojne zvijezde, osjetila sam- leptiriće u trbuhu i čežnju za tim golemim prostranstvom, čežnju za domom, negdje daleko u bespućima svemira. Uvijek sam osjećala da ovdje ne pripadam, ali sam mislila da je to vjerojatno zbog trule stvarnosti u Hrvatskoj, Engleska i Irska su mi više pristajale, ali sada sam shvatila da ja čak ne pripadam na ovaj svijet, možda čak ni u ovu dimenziju, ni vrijeme... A možda si samo pokušavam učiniti život uzbudljivijim materijalom za film ili knjigu, uvijek želim biti drukčija, a tko su najčudnija bića ovoga postojanja- izvanzemaljci, dakle ja sam izvanzemaljka daleko od svoga doma, sa amnezijom.... ili je uzrok onih leptirića u trbuhu Data(pa mislim kaj? Tip je zgodan...) Vi sami odlučite, jesam li izvanzemaljka... ja mislim da jesam... i lubanja mi skroz čudno igleda na CT-u... Pozdrav Tina!

ponedjeljak, 21.01.2008.

LORE

Znači stali smo na prijateljima:Magda-u većini vremena depresivna i zaljubljena, ali vedra(ako to ide zajedno) i suosjećajnu, zafrkanticu kojoj su knjige na prvom mjestu(ili možda nešto drugo, Magda?), donedavno zagrizla kršćanka, ali uz "negativni" utjecaj sada je filozof, ono što sam skužila je da voli dečke(čudno), knjige, internet, vile, dječje filmove, duge šetnje(ako ne nosi marte) i naravno mene. . . i film "Lak za kosu"
Kaca-inteligentna i marljiva, sa dobrim smislom za humor, voli msn, my space i sva ta ostala sranja, i ona zamislite voli dečke(kao da smo mi ljudi seksualna bića, zar ne, sve nas privlači suprotan spol, čudan je taj ljudski nagon, više-manje). Sad sam shvatila da zapravo ne znam puno o interesima svojih prijatelja.
Vrana-zanimljiva djevojka za koju nikad ne možete za sigurno reći o čemu zapravo misli, dobar smisao za humor, opčinjenost Panterom i srodnim b(r)endovima, voli dečke i cure. . .i dalje ne znam.
Tu su naravno i normalne cure iz škole i razreda- Martina, Ines, Vindija, Čvaka i nema više.
Životne preokupacije su mi škola, praksa, teta, prijatelji , filmova, glazba, izlasci, knjige, pretrage i doktori, kako izbjeći kontrolore ZET-a, kako imati 2 iz matematike i kemije, naći nekog tipa koji dijeli moja mišljenja o svijetu i šire, što češće vidjeti prezgodnu curu iz škole, dokazati kako sam i ja vrijedna poštovanja čak i divljenja(da ipak ne pretjerujem?), smršaviti koju kilicu, dvije, pedeset, ići što češće u kino(zainteresirani javite se), upoznati sve svoje idole i zgodne frajere, napokon završiti sa pisanjem ovog posta jer nemam više inspiracije, ponovno vidjeti britanca, napraviti slijedeći film o heriju poteru kak spada, otići spavati u normalno vrijeme, kako se vratiti u prošlost. . . NAPOKOOON!!!!!!!!!

ponedjeljak, 14.01.2008.

data

U ovom vremenu u kojem je gotovo nemoguće ostvariti bilo kakvu komunikaciju ili izraziti svoje mišljenje bez najrazličitijih sprava i spravica, programa i što ja znam čega(interneta, msn-a, i naravno blogova) odlučila sam podijeliti svoj pogled na svijet sa svim ostalim smrtnicima na ovom tzv. planetu, a tko zna možda i šire. A koji je najbolji način za to nego-blog, nadajući se da ću ovim putem naći istomišljenike ili barem "sličnomišljenike"!Ali naravno, proći će mnogo vremena prije nego što se svi mi potpuno upoznamo. . .
Ah!Što reći o mojoj malenkosti, možda za početak ono najvažnije, da se zovem Kristina, ali da se ne poistovjećujem s ti imenom jer sam cijeli svoj život Tina i sve ostalo je neprihvatljivo, pogotovo Kika. Kao i većina djece kjoja će čitati ovaj blog uskoro ću navršiti 17 godina, točnije 1.2.1991., zasad se veselim nadolazećim rođendanima, ali ne zadugo. Zamislite čuda, idem u srednju školu( onu uzaludnu, ali profitabilnu-ako nađete posao)-frizersku. HA HA HA sad kad smo se svi slatko nasmijali meni i mojoj pameti možemo krenuti dalje. . . Ili ne, zaista, što još mogu reći o sebi? O no najvažnije sam rekla, ali vas zanima više, zar ne, baš ste krvopije?Pritisak je jednostavno prevelik i ja moram olakšati svoju dušu, ovdje, na ekranu vašeg kompjutera, ali zasad ipak nećemo ići u dubinu moje duše, u deveti krug pakla već samo na površinu, na privid moje osobnosti i osjećaja i maske koju nosim svaki dan, Ajde dosta dramatiziranja(ponekad se doista osjećam kao Gollum, na svu sreću dijalog se zasad odvija iznutra a ne izvana, to je baš poput anđela na jednom i vraga na drugom ramenu, samo što nema ni anđela ni vraga ni na ramenima ni u meni, to sam samo ja, moja podsvijest i svijest, vi to dalje probavite kako god želite. Još uvijek vam nisam rekla ništa o sebi osim o svom psihičkom stanju, pa ajmo prijeći na detalje.Rođena i živim u Zagrebu, granicu prešla samo kako bih došla natrag u Hrvatsku-Neum-Korčula) ali su zato moje misli daleko od ovog monotonog postojanja. Mama ličanka, tata Slavonac(otud mi kile i sise), starog nikad nisam upoznala jer je umro1992. kad sam imala 1 godinu(vjerojatni zbog toga ne mogu uspostaviti normalan kontakt s muškom osobom jer s takvim nisam odrasla i nisam svjesna da su možda i oni normalna ljudska bića. Ili nisu?). Imam dva polubrata od 36 i 34 godine i nećaka od 6 godina s kojima nisam uspostavila nekakav bliži obiteljski odnos. Osoba koja mi najviše znači u životu pored mame i koja mi je moglo bi se reći mama br. 2 je moja prateta Bare(djedova sestra) koja živi u blizina i kod koje sam svaki dan cijelo svoj život i koju neizmjerno volim i ne znam kako bih živjel a bez nje, ima 75 godina i najdraža mi je prijateljica, prije 3 god je doživjela infarkt na rutinskoj operaciji očne mrene, posljedice trpi i danas jer uz sve to ima i sve moguće bolesti i mentalno retardiranog sina od 39 godina, tako da uz nimalo nelagode i sebičnosti pomažem njoj. Naravno, imam i prijatelje, ali o tome drugi put!
HVALA VAM!
DOĐITE NAM OPET!