ponedjeljak, 14.01.2008.

data

U ovom vremenu u kojem je gotovo nemoguće ostvariti bilo kakvu komunikaciju ili izraziti svoje mišljenje bez najrazličitijih sprava i spravica, programa i što ja znam čega(interneta, msn-a, i naravno blogova) odlučila sam podijeliti svoj pogled na svijet sa svim ostalim smrtnicima na ovom tzv. planetu, a tko zna možda i šire. A koji je najbolji način za to nego-blog, nadajući se da ću ovim putem naći istomišljenike ili barem "sličnomišljenike"!Ali naravno, proći će mnogo vremena prije nego što se svi mi potpuno upoznamo. . .
Ah!Što reći o mojoj malenkosti, možda za početak ono najvažnije, da se zovem Kristina, ali da se ne poistovjećujem s ti imenom jer sam cijeli svoj život Tina i sve ostalo je neprihvatljivo, pogotovo Kika. Kao i većina djece kjoja će čitati ovaj blog uskoro ću navršiti 17 godina, točnije 1.2.1991., zasad se veselim nadolazećim rođendanima, ali ne zadugo. Zamislite čuda, idem u srednju školu( onu uzaludnu, ali profitabilnu-ako nađete posao)-frizersku. HA HA HA sad kad smo se svi slatko nasmijali meni i mojoj pameti možemo krenuti dalje. . . Ili ne, zaista, što još mogu reći o sebi? O no najvažnije sam rekla, ali vas zanima više, zar ne, baš ste krvopije?Pritisak je jednostavno prevelik i ja moram olakšati svoju dušu, ovdje, na ekranu vašeg kompjutera, ali zasad ipak nećemo ići u dubinu moje duše, u deveti krug pakla već samo na površinu, na privid moje osobnosti i osjećaja i maske koju nosim svaki dan, Ajde dosta dramatiziranja(ponekad se doista osjećam kao Gollum, na svu sreću dijalog se zasad odvija iznutra a ne izvana, to je baš poput anđela na jednom i vraga na drugom ramenu, samo što nema ni anđela ni vraga ni na ramenima ni u meni, to sam samo ja, moja podsvijest i svijest, vi to dalje probavite kako god želite. Još uvijek vam nisam rekla ništa o sebi osim o svom psihičkom stanju, pa ajmo prijeći na detalje.Rođena i živim u Zagrebu, granicu prešla samo kako bih došla natrag u Hrvatsku-Neum-Korčula) ali su zato moje misli daleko od ovog monotonog postojanja. Mama ličanka, tata Slavonac(otud mi kile i sise), starog nikad nisam upoznala jer je umro1992. kad sam imala 1 godinu(vjerojatni zbog toga ne mogu uspostaviti normalan kontakt s muškom osobom jer s takvim nisam odrasla i nisam svjesna da su možda i oni normalna ljudska bića. Ili nisu?). Imam dva polubrata od 36 i 34 godine i nećaka od 6 godina s kojima nisam uspostavila nekakav bliži obiteljski odnos. Osoba koja mi najviše znači u životu pored mame i koja mi je moglo bi se reći mama br. 2 je moja prateta Bare(djedova sestra) koja živi u blizina i kod koje sam svaki dan cijelo svoj život i koju neizmjerno volim i ne znam kako bih živjel a bez nje, ima 75 godina i najdraža mi je prijateljica, prije 3 god je doživjela infarkt na rutinskoj operaciji očne mrene, posljedice trpi i danas jer uz sve to ima i sve moguće bolesti i mentalno retardiranog sina od 39 godina, tako da uz nimalo nelagode i sebičnosti pomažem njoj. Naravno, imam i prijatelje, ali o tome drugi put!
HVALA VAM!
DOĐITE NAM OPET!