:::slideshow:::

27.09.2005., utorak

¤::¤::¤

Moj si anđeo to znam, podigni me, tvoja sam Uzmi moje molitve, Ti me ne daj nikome Sve su riječi nestale, samo suze govore, potekla je istina - uvijek sam te voljela Udruga invalida cerebralne paralize 'Snaga' - Cilj projekta je prikupljanje novca za pomoć 2.000 djece s cerebralnom paralizom u Hrvatskoj. Nazovite 060 888 502 (3,66 kn s PDV-om) ili svoj prilog uplatite na 2402006-1100404486. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ja sam nazvala, a vi?

- 23:39 - Give it to me baby (8) - Print me - Up

24.09.2005., subota

BRON-Y-AUR STOMP

pozdrav blogeri i ini.. čitači! ;)) nisam dugo pisala jer me nije bilo doma, bila sam kod matterial na par dana u lovranu.. tri dana ko tri godine, hehe! ;)) izbacili su nas iz stana, zbog gluposti ja kažem, ali šta ćeš.. nisam ja tu da odlučujem.. napokon sam upoznala pixija mog dragog, s pirsom na obrvi.. još je jača osoba uživo nego na blogu.. skidam kapu, ugodno si me iznenadio! ;)) čula sam se sinoć sa insomom, pozvao me na promociju njihovog spota večeras. spot za pjesmu letters in your mailbox, na ovom blogu već spomenutog benda the orange strips. stvarno ne znam dal ću uspijet doć, ali potrudit ću se.. dragi mi je već par dana u primoštenu. na još jednom natjecanju u ribolovu. vraća se tek u nedjelju kasno navečer, tako da ću ga vidjet tek u ponedjeljak. fali mi, nisam navikla na to da ga nema.. a mogla sam i ja s njim.. :(( tamo je već dva dana, a tek danas je počelo natjecanje tako da ne znam još kako mu ide. al znam ja da će ih on rasturit svih, sve one samoprozvane face! sve u svemu, dobro se osjećam, vodim zdravi život ovih dana, toplije je, meni prehladno za kupanje, ali hodam puno, u prirodi.. ili pijem kavu na terasi.. jebeš ti to, barem sam na zraku! ;)) i sad idem van. ne znam dal na kavu ili u šetnju, ali kao što rekoh, zrak je bitan.. iako s primjesima dima cigare, ali bitno da sam vani, jelda.. možda skinem blijedost s lica! sunshine here I go! ;))

- 14:31 - Give it to me baby (5) - Print me - Up

12.09.2005., ponedjeljak

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

evo me. vratila sam se jučer s, nazovimo, odmora. bila sam tri dana na ugljanu, u kukljici točnije. pratila sam dragog na međužupanijskom natjecanju u ribolovu. kako i nebi kad su mi svi troškovi bili pokriveni sa strane kluba. na meni je bilo samo da uživam i podržavam dragog, šta mi nije bilo teško s obzirom da je bio jedan od jebenijih igrača tamo. došao kao rezerva, dakle ni pecat nije trebao, na kraju upao i u dva dana bio prvi u svom sektoru, na kraju treći ukupno. dođe mi da se ponosim.. ma hoću malo, zaslužio je.. ;))) nisam bila s dragim dok je pecao (možda mu je to donijelo sreću ;))), nije mi se baš hvatalo za uho buđenje u 5 ujutro i stajat tamo nekih 5 sati. zato bi ostala u krevetu, pa se kasnije malo vurcarala po mjestu, koje je usput prekrasno, popila kavicu, svratila do dućana, šetala se... totalno sam se zaljubila u otok.. nikad me do sada pecanje nije toliko zanimalo, držala sam se sa strane, ali mogu reći da sam uživala! napetost kod vaganja, proglašenja pobjednika i sve što ide s tim.. začudili su me novinari, hrt.. tko bi mislio da je to toliko popularno! ;)) moram se pohvalit da će jedna slika koju sam ja slikala biti u novinama, našim lokalnim, ali ajde.. možda je to početak velike karijere fotografa.. ;))) uglavnom sve je prošlo odlično, bolje nego sam očekivala..

- 18:13 - Give it to me baby (12) - Print me - Up

06.09.2005., utorak

nije mi baš lako danas, osjećam neki grč u grlu, neki kao knedl, tremu neku pomiješanu sa strahom. sve to zbog sutrašnjeg ispita. ne mogu si pomoći, iako znam da nemam razloga za strah. ako padnem, padnem, ni prva ni zadnja, ali nekako me sve to uznemiruje. već tri dana to traje. taj osjećaj tjeskobe s raznim primjesama. stalno se uvjeravam da to nije ništa strašno, taj ispit, ali tijelo ne sluša mozak. nisam nešto naročito pripremljena. sama sam si kriva. igrala sam se do zadnjeg momenta i onda me stislo u grlu. kad me stislo, počela sam mahnito radit, rješavat, najviše proučavat zadatke.. ne mogu ni rješavat, nisam koncentrirana. al kasno je. još se stigne, al ne ako se želim naspavat, ne ako želim gledat big brother (zbog prezgodnog kičeta.. heh, osjećam se ko dijete.. što i jesam.. je tako matterial??), ne ako želim napisat post i usput švrljat po blogu. ali šta ja to pričam, većina zna kako mi je bez daljnjih objašnjenja jer i sami prolaze to šta i ja. je tako dance, stari momče i da ne nabrajam više jer, sigurna sam, ima vas još koji ste u istom sranju! pozdrav!

- 16:40 - Give it to me baby (7) - Print me - Up

03.09.2005., subota

Kažu da je s one strane sad noć U toj zemlji kažu ponoć će proć I da je Johnny skinuo svoj stari jeans A ovdje budi se dan Oblačim na sebe isti taj jeans I za Johnnya dižem ruku u vis Spavaj Johnny, neka te ne plaši mrak Mi isti dišemo zrak Nikada se nismo susreli mi Kilometri su nas djelili Al smo uvijek isto mislili mi......... Da mi smo svi jeans generacija I mi smo sad najjača nacija I mi smo i istok i zapad i jug Mi smo tovariš, mister i drug..

- 01:00 - Give it to me baby (10) - Print me - Up

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.