U zapučku njegovoga plavog kaputa
vidi se vrpca časti
sluša me hladno
s malo poštovanja

a istovremeno se zabavlja
promatrajući i otkrivajući svoj život
koji je sada kao i uvijek
vođen istim stilom

nema druge
valja se pokoriti
jer ponovo nailazi
na istu protivnicu

stavljenu u njegov zavjetni kovčeg
označen u pravom smislu riječi
opaža po drhtanju moje torbice u ruci
da pokušavam ovladati strašnim uzbuđenjem

kojim se okajava
zabranjena sreća
okreće se prema meni
i čeka koju riječ

imam veliki talent
ali ga darujem nizašto
i osuđujem sebe
umjesto njega

prilike su protiv nas
njegov je cinizam u pitanju
a kakvi sve nisu komentari
o njegovom životu običaju
pa čak i odijelu

za one koji znaju čitati s njega
kakve li su mu samo bile hlače
čiste ili gotovo čiste
lice kao od lima

vrlo duboke bore
koje se ne daju izgladiti
ona su pravila
njegove vječne borbe

a duša
pa i ona mora biti kao lice
on
taj najčudniji proizvod od pjene

je li to glava živa čovjeka
koji nije više čovjek
ljubim li ga radi sebe ili prolaznih užitaka
koji me očaravaju

neka čovječe
niste osjetili
onu svetu jezu
kojoj je Bog utisnuo pečat

divne savršenosti
kakvim imenom da se nazove
ljubav koje nema
a ujedinjuje nas zauvijek