I bacam tvoju britvu
i olovku za obrve
dobro je
sve je dobro

shvatila sam
da od vremena čovjeka
nastojimo se popeti
stepenicama do raja

ali se zbog vlastite slabosti
putevi ruše
ti si moj grijeh
a sam Bog zna

zašto i dalje stojim
u čistom svjetlu njegovom
cilj nedostižan svima nama
a da mu ispričam grijeh

koji me mori
ispovijedam grijeh požude
moja žudnja za tobom
nesmanjiva je

robinja svojih strasti i ljubavi
a ti
mitska slika cjelovite ličnosti
jer ti si jedino ljudsko biće

kojem nakon rađanja
ne slijedi
umiranje nestanak ništavilo
razumije se vječno si u meni

krupan si i bradat
brada je treći dan zar ne
kockasta košulja zataknuta
u izblijedjele radne traperice

toplina tvoga osmijeha
uvijek me je opuštala
kod strogosti tvojih riječi
uostalom sljedeći put

kad želiš bojati kosu
bojaj i obrve
da imaš odgovarajući ton.
ona želi mlađega

pritišće te vrijeme zrelih godina
koje ne znaš nositi stoički
bojiš se njene ljepote
i baršunaste kože mladosti elastične


e moj dragi
vjeruješ li u Boga
ne istinski
blaga sućut ječi ti u glasu

loše
propuštaš nešto dobro
pogledavaš na sat
prebrzo otkucava vrijeme

a kad se probudiš
potraži me
sigurno ću biti tu negdje
u blizini

bosonoga odlazim u kupaonicu
i stajem pod tuš
žustro se otirem grubim ručnikom
i navlačim tvoje izblijedjele radne traperice

Bježim i
zatirem tragove
ne želim se
više kriti iza zakletvi

njihova će nas
bezosjećajnost uništiti
taj put
uski

kosi put
vodi nas
u ništavilo
bez skretanja

ni tamo ni amo
nepošten prijedlog
ali zbog čega
uvijek mi ulijevaš povjerenje

živim u svijetu
bez misli
govoriš a zapravo
me ne gledaš

ne možeš vidjeti
moje raširene zjenice
u drhtavim pokretima iščekivanja
u čaroliji smo

ulazimo kroz tajna vrata
maska istine
u mom životu
ponovno trenutak nepažnje

tako sam ranjiva
ne želim samoću
vrati se
zovem te
i uvijek iznova taj nemir

Moja poetska odrednica
niz nebitnih razloga
ljubav prema tebi
strah od smrti
užitak u stvaranju

pusti me da smislim strategiju
za ovo preživljavanje
možda za tvoj rođendan
i budemo zajedno
bit ću dobra dajem obećanje

a dvije ulice dalje
mokra i u mrvicama boli
vrištim
kajem se
plačem

Bože to su prve ozbiljne riječi
o meni kao žrtvi
propust sudbine
možda nepravda

napuštena prevarena
spremna na odricanje
i prepuna vjere u tvoju ljubav
miljama miljama daleko
koja te kombinacija smiruje
ti i ona prva ili sedma
vraćam se na na tvoju svaku izgovorenu riječ
koliko praznog hoda

a zašto me nisi upitao ništa baš ništa
a voliš dvije žene istovremeno
tražim pravdu za sebe
za nju

kakva bigamija uperena protiv moga srca
volim te mržnjom svojih šest godina strasti
i pogledom zahvali svakom mom koraku
budi sretan što sam živa

tko kome može zamjeriti
večer odmiče
ja u Zelini
a ti mi kao nekad ljubiš lice

kakva strast
taj si onaj kojem ne želim ništa zamjeriti
nije pravedno
već odlaziš

a možda za tvoj sljedeći rođendan
budemo opet zajedno no bez obećanja
ne želim ga od tebe
ne privlačim li te još kao nekada
već šesti dan mijenjam posteljinu
potpuno je mokra
što li to perem i bacam sa sebe
gdje je ručnik

prepoznat ću te po tvom mirisu
siguran trag koji slijedim godinama
potpuno iscrpljena
no i dalje pouzdano vjerna svome njuhu

prepoznajem te po kosi
i načinu po kojem je pramen počešljan
onako nemarno malo i sijed
idu godine

prolazim prstima po tvojoj bradi
usnama
jesu li to uopće moji prsti
za koju godinu

možda opet za tvoj rođendan
a možda te u mojim godišnjim dobima
više neće biti
kada ti je uistinu rođendan

Trljajući po džepu
sa svojim specijalnim ključem
i gledajući te
znam da je alarm već uključen

preuzeo si odgovornost i promijenio iluzije
jer prostor za igračke davno je beskoristan
i više ne traži da se prilagođavamo
postojećim okvirima

barem znam da si oprezan
odlazim sve dalje i dalje
do mjesta
gdje ne želim biti

bez tebe
jer samo nevini mogu vjerovati u Boga
neka ti ne bude žao
nije ti naneseno zlo

najviše smo voljeli spavati
da jedno drugome
legnemo u krilo
ležeći na leđima do zida


stavljao si mi ruku pod glavu
a ja sam mazila tvoju dragu šiju
tko provlači prste
prosijedom kosom moje radosti

nikada nije uočila
kada prođe preko nje
da koža stvara nabore zadovoljstva
i tiho mrmljanje usnulog čovjeka

koji šapuće moje ime
i da znaš da je mrzim
oštro nastupam za ženu u kaosu
i nije mi svejedno

zbog moje vlastite sigurnosti
i dalje tragam
za specijalnim ključem
što li otvara sobu s niskim stropom

pomakla ti se adamova jabučica
i progutao si veliki gutljaj zraka
i nije važno što sam mogli biti

završavam
mrlja tinte
davno je pokrila tvoje ime