Šuplja ograda
Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi. Otac mu je dao vrečicu punu čavala i rekao da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom zabije jedan čavao u ogradu.
Prvog dana dječak je zabio 37 čavala u ogradu. U sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav , nego kucati čavle u ogradu.
I dođe dan kad uopče nije bjesnio! Pohvali se ocu, a on mu reće da svaki dan kad uspije iskontrolirat svoj bijes ,iz ograde isčupa jedan čavao. Dani su prolazili, i jednog dana , dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle.
Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde:
« Dobro si to učinio, sine. Ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista! Kad u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda!
Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš da ti je žao rane i dalje ostaju!
Vjerujem da je većina vas pomislila nekad u životu kako bi bilo dobro kad bi se stvari odvijale onako kako mi to želimo, ali to nije moguće!
Podjetite se, ako treba i svaki dan, da život bez problema i frustracija ne postoji. Očekivati takvo nešto bilo bi prilično djetinjasto!
Stoga dajem vam jos jedan aforizam:
Ponekad dobiješ što želiš
Ponekad dobiješ što trebaš
Ponekad dobiješ što dobiješ!
|