|
Jaganjac božji milo je biće. Runo mu je mehko, a tijelo krepko,... Nakon što mu prerežete vrat, ogulite kožu, izvadite utrobu, nabijete ga na ražanj, patrljcima nožica povežete i zatvorite šupljinu nastalu vađenjem utrobe, pecite ga polako jer naglo speći Jaganjca božjeg je grijeh. Kad je Jaganjac božji pečen valja ga jesti određenim redosljedom: 1. Satarom ili sikirom mu valja raspolutiti glavu i doći do mozga. (mozak je delikatesa koja se može mazati na kruh jer pretjerivanje može ubiti apetit i izazvati blagu mučninu) 2. Jezik je još jedna od poslastica koju ne treba zaobići. 3. Meso je suština, njega treba jest polako dobro žvaćući, najbolje meso je ono koje se nalazi na područjima koja su najudaljenija od kosti. 4. Obavezno dobro procjeniti s kojim komadom Jaganjca se uhvatiti u koštac jer ga valja jest do kosti i kost dobro oglodati. 5. Ako pijete Krv isusovu tad je preporučljivo da se držite rebara jer je Krv isusova dovoljno zasitna sama po sebi ali ako pijete samo vodu slobodno se prihvatite buta. Kod biranja Jaganjaca za klanje uvijek birajte one najživahnije jer njihovo meso je najbolje, nemojte birati one koji puno bleje jer su potrebiti, odnosno imaju potrebe koje su posljedica poremećaja u oralnoj ili analnoj fazi, njihovo meso je jestivo ali nije za "stol" iako su često upravo ti jaganjci tusti i debeli. ... stvoreno za iće! |