Iz skromnog objektiva
18.07.2018., srijeda
Srebro - čudo ili realnost?
|
Iako je ovo fotoblog, kao netko tko prati nogomet od kad zna za sebe i s obzirom da se krećem u tom miljeu na nižim razinama, osjetio sam potrebu iznijeti svoje mišljenje o osvojenom 2. mjestu na nogometnom Svjetskom prvenstvu. Znamo da imamo kvalitetne igrače koji igraju u top klubovima i zato mi nije jasno zašto ovaj veliki uspjeh doživljavamo kao nekakvu vrstu čuda, često podcjenjujemo sami sebe, vani nas više cijene. Prije SP-a vidio sam nas u polufinalu, činilo se optimistično, ali ispostavilo se da je bilo opravdano. Predvidio sam da će među 4 biti BEL, FRA, BRA i CRO - 3 sam pogodio. Jasno, FRA i BRA zbog iskustva na toj razini i širine kadra, a BEL i CRO zbog izrazite kvalitete ove generacije igrača i momčadskog duha koji je napokon isplivao. Iz nekog razloga većina je mislila da gubimo protiv ARG, predviđao sam pobjedu 2:0 i umalo pogodio. Drugi sastav protiv ISL očekivano nije razočarao jer su željni dokazivanja i tako završavamo grupu s više bodova nego ostale 3 reprezentacije zajedno. Fenomenalno. Napokon smo dočekali osminu finala i DEN, sad je bilo suprotno, neki su govorili lako ćemo jer ih je obuzela euforija, rekao sam da će biti teško i bilo je. Prava drama. Preslikajmo to i na RUS, nije nikome lako igrati kad se protivnik brani, a ti želiš igrati. Ulaskom u polufinale bilo je jasno da se sprema doček zbog najvećeg uspjeha u zadnjih 20 godina. I protiv ENG smo preokrenuli 0:1, po treći put odigrali 120 minuta i pobijedili. Ne radi se tu o fizičkoj pripremi igrača, to su emocije, adrenalin, da je trebalo igrali bi dva dana, jer u tom trenutku ništa ne osjećaš, samo želju za pobjedom. Zajedništvo, to je ono što dosad nismo imali. Finale protiv FRA je bilo šećer na kraju, slavio se i poraz, i to je naša najveća pobjeda. Osjećaš samo ponos, tek mrvicu tuge jer nije zlato. E sad, zašto sam nas vidio u polufinalu? Pa zato jer u nekim tzv. velesilama nešto ne štima. ARG - ne zna se je li izbornik glavni ili Messi koji je očito izgorio u želji, oni doma ostavljaju najboljeg strijelca Serie A, neki sjajni igrači ostaju na klupi zbog anonimaca u početnih 11. GER - i tu izbornik ne poziva neke odlične igrače, a prvi golman na temelju stare slave postaje igrač koji je propustio cijelu sezonu, umjesto onih koji su u formi. ESP - Promjena izbornika tokom završnih priprema, već kad su bili u kampu, moralo je ostaviti traga na njima. Zato sam nas vidio visoko, kod nas nije bilo problema jer je izbornik znao što radi, tj. samo je radio logične poteze. I kao što je i sam izjavio, nije ih on na pripremama učio igrati nogomet, on ih je samo posložio i nigdje nije pogriješio. A napokon je i sreća bila na našoj strani. Vratilo nam se za sve neuspjehe i nesreće od Turske 2008. do Portugala 2016. Svaki igrač dao je svoj doprinos u tih 7 utakmica - imamo 8 različitih strijelaca, 8 različitih asistenata, od 22 igrača samo 3. golman nije nastupio. Na kraju krajeva, imamo najboljeg igrača SP-a! Ova imena zlatnim slovima idu u povijest hrvatskog sporta, oni su Vatreni 2.0 i o njima će se, uvjeren sam, pisati knjige i snimati filmovi: Danijel Subašić, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Šime Vrsaljko, Ivan Strinić, Luka Modrić, Ivan Rakitić, Marcelo Brozović, Ivan Perišić, Ante Rebić, Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka, Lovre Kalinić, Andrej Kramarić, Mateo Kovačić, Milan Badelj, Josip Pivarić, Tin Jedvaj, Marko Pjaca, Filip Bradarić, Duje Ćaleta-Car, Dominik Livaković, i izbornik Zlatko Dalić. Dečki hvala Vam! Neopisivo. Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora - moja zemlja HRVATSKA! Eto, morao sam ovo izbaciti iz sebe. Uživajte!  Foto: Facebook |
