Ne daj se Hrvoje
Nakon dugo vremena rodio se mali Hrvoje i tako produžio vrstu osvjetlavši obraz svojih 'kovača' na radost svog naroda.
Ne usudim se niti prognozirati što bi se dogodilo, ne usuđujem jer su prognoze nezdrave same po sebi a naročito za rebra, bubrege, glavu…
A svi su već bili rezignirani u beznađu i slutnji da će se zatrt loza i da će neka druga sorta biti posijana.
S toga slavlju i ushićenju nije bilo kraja pa su ode grmjele, zvonjava orila u glavi i ušima a svaki pokret malog pišulinca u zvijezde se kovao!
Bože udjeli nam obilje licemjerja!
Rado i svesrdno svoju pomoć ponudila je svekolika rodbina od širokih brijegova do onih po svim poljima koja žetvu daju pa se na krstitkama skupiše da Bog lakše uoči malog Hrvoja jer kad ima toliko preporuka viđenih i glavatih ljudi fakat neće tom 'Starcu' promaći sve petavanje te će ga i On uzeti u zaštitu.
Bijaše svećenika sve vele od onih s kukuljicom do onih kojima jedva nos proviruje ispod zlatnih uresa pa se slavilo i uticalo Bogu kao nikad nikome u ovoj dolini a svaki podrig malog Hrvoja proglašavan je blaženim i takav odlazio u legendu.
No, kako su dani odmicali mali 'kraljević' izgledao je sve više kao šparoga skrivena od sunca, blijeda i neuočljiva a roditelji, rodbina i prijatelji bili su brižni i istinski suosjećali s tim novorođenim bićem.
Već neko vrijeme svi dušobrižnici žive u 'kraljevoj' kući na teret darova od novorođenog i vode brigu o svakoj sitnici koja se ticala potomka jer potomak žut žutuje.
Pao je dogovor da se maloga odvede na pretrage jer božesačuvaj zla, ko bi to mogao preživjeti.
Svita i elita, svi redom s dobrim bekinama stižu pred doktora i ne pitaju za cijenu jer Hrvoje ima para, zavape: 'doktore spašavaj'!
Čekali su nestrpljivo nalaze doktora a kad im je konačno priopćio da su svi nalazi uredni samo je dijete neuhranjeno, graknuše iz svih grla kao dvadeset Gargamela da je to nemoguće, da je li on zna što priča.
Ma da je dao ikoju drugo dijagnozu pa ajde-de ali da dijete nema što jest pa to je…pa to je…
Ajde moj doktore lovit rake govnare a prepusti to mjesto nekome što zna svoj posao i zna s djecom i kako se liječe.
No stanje je zvonilo na uzbunu i skupe se mudre glave na kup pa odluče da maloga odvedu kod Baba-Ruške neka ona svojim mastima, zagovorima i ostalim šišmiševskim rekvizitima skine uroke 'kraljeviću' Hrvoju.
Što u đipove što u mercedese cijela svita krene na put a na začelju je drndao kombi s poslugom i pokretnom kuhinjom.
Kad su stupili na put kroz šumu, zadivljeni ambijentom i čistom arijom odluče stati i osladiti se jelom.
Ne radi sebe, nije njima stalo do sebe koliko radi maloga koji je već prošutao na radost dušobrižnika i ako je već za svoje vrijeme trebao trkat i zidiće preskakat.
Zaokupljeni kontrolom jela i postavljanja 'trpeze' nisu uočili da se mali izmigoljio i nestao u gustišu.
Mali 'kraljvić' osjetivši slobodu disao je kao nikad do tada i lagano odskakutao kako leptir.
Na svome velikom životnom putu slučajno nabasa na neugledna seljaka sa sjekirom u ruci i stane kao ukopan.
U taboru je nastala strka. Prvo su okrivljene sluškinje pa majka pa prokleta šuma a kad su ispljuvali poprilično tog otrova iz sebe odluče krenuti u potragu.
Dozivajući i pretražujući svaki pedalj sporo su napredovali ali na radost svih ipak uspješno.
Zatekli su bradatog starca s malim u krilu kako taraše slaninu i kruh. Mali je slasno podrignuo i glasno prdnuo na zgražanje gospode koji ga nisu tako učili.
Ovo je za vele-glavato društvo bio veliki šok jer pored toliko kontrola mali sada jede iz šporke ruke neznanca jelo upitne kvalitete puno kojekakvih bakterija.
Istrgnu maloga iz ruku neuglednog dobrodušnog bradonje bez da su riječi izustili, jer ko je on da mu se oni obraćaju, pa ga krenu udarati i tu pod drvetom gdje je mali prve bokune slasno pojeo, zatuču starca.
Ponukani učinjenim odluče se vratiti nazad uz napomenu da sve zaborave i život ubrzo krene prijašnjom kolotečinom a tijelo 'kraljevića' i pored birane i kontrolirane hrane sve je više sličilo na krtol preko kojeg je nategnuta tanka kožica.
I dalje kad se sprema papica za 'kraljevića' svi posjedaju uokolo velike trpeze i ritual krene.
Sluškinja zahvati žlicom papicu, nasloni na svojoj usni da nije slučajno vruće pa doda onome do sebe.
Glavati gospodin kuša masnoću, onaj do njega kuša slanost, sljedeći kuša radi arome, potom drugi kuša da nije papica otrovana, dolazi do gospodina koji kušajući određuje kaloričnu moć, do njega gospodin kušajući kontrolira kiselost pa slijedeći kuša radi sladora, pa sljedeći kuša paprenost…i tako redom dok dođe do usta Hrvoja.
Ništa nije prepušteno slučaju i svaka, ama baš svaka žlica koja putuje do malog Hrvoja prolazi strogu kontrolu i stvarno, zašto Hrvoje ne napreduje?
Ostat će misterija kako to da je mali Hrvoje neuhranjen a ptičjeg mlijeka mu ne fali!
Blagoslovi Bože televiziju što jedina iskreno prikaže ko je vjernik!
|
