stickypond.com/krajina/
Podignuta sluzbena optuznica iz Haaga
SLO - 0986
KE -666/999-
REPUBLIKA Pink TV
NARODNI SUD NARODA I NARODNOSTI u HAAG-u
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE!
Narodni sud naroda i narodnosti, u vijeću sastavljenom od gay sudaca Ivan Kišić - Rospaya, predsjednika vijeća, Zasmegmane Kitusine Enigme-ForceTA, člana vijeća, sudaca porotnika Uzoritog Viteza Pharcyde-a, Smrdljivog Zhida Nathan-a, Smrdljivog Djanera g.jeremije, Povratka Klona Izumrlog Dodoa, Ledda nesvijesnog Srpskobizantskog, Srpskog Sveštenika Dominika Susmela, Dimitrija Domagoja Kralja Petra, članova vijeća, uz sudjelovanje fake proroka i Srpkinje, pripadnice manjine Astro-Ribe, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. Stepe Srbina i II-opL. Bore Svircica Srbijanca, zbog kaznenog djela iz čl. 123. st. 1. OKZR, Zakon dana 16.travnja 1236. godine, u prisutnosti I i II-optuženika, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Knin Ljubo Ćesić - Rojsa i branitelja optuženih Milorada Pupovca i Đorđa Đoke Karađorđevića Užičkog, odvjetnika iz Voždovca, održane javne i glavne rasprave, izrekao je i objavio
P R E S U D U
I-optuženi Vojvoda Stepa Stepanović Skrotum, sin Rade i Ljubice Skrotum, rođene Stepanović, rođen 27. Februara 1907.godine u Topolju kod Knina, Općina Knin, s prebivalištem u Voždovcu kbr. 11, Srbin, rastavljen, sa završenom četverogodišnjom osnovnom školom. Strojobravar i Vojvoda.
II-optuženi Bora Svircic Srbijanac, sin Gliše Strmičkog i Bogdanke rođene Mamuzić-Rađošević, rođen 01. lipnja 1986. godine u Prijedoru, sa prebivalištem u ;Voždovcu 38, Srbin, harmonikaš, sa završenim drugim razredom osnovne škole. Poljoprivrednik i Srbin.
k r i v i s u
što su:
u tijeku mjeseca rujna 1991. godine u okolici Knina, nakon što se osnovala paravojna skupina zv. samostalni vod Vojvode Stepe Srbina 1907. sa ciljem da u oružanoj pobuni protiv Republike djeluju ne samo na rušenju legalno izabrane vlasti U Republici već da djelu i protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, pristupili toj skupini koja je u više navrata iz raznog vatrenog oružja vatreno djelovala po hrvatskim selima, pa kada su stanovnici hrvatske nacionalnosti izbjegli i napustili hrvatska sela, ušli sa skupinom u hrvatska sela, a potom je ta skupina pljačkala imovinu mještana hrvatskih sela, vatrenim djelovanjem i paljenjem razarala kuće, gospodarske objekte i drugo, te je time i na takav način gotovo u cijelosti uništila hrvatska sela,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije dijela Republike postali pripadnici skupine za vršenje kaznenog djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva,
čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - organiziranje grupe i poticanje na počinjenje genocida i ratnog zločina iz čl. 123. st. 2. OKZR, pa se temeljem istog zakonskog propisa
O S U Đ U J U
Prvo optuženi Vojvoda Stepa Stepanović Skrotum NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 200 (dvesta) GODINA,
a
II-optuženi Bora Svircic Srbijanac na KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (petnajst godin) GODINA i 11 (jedanajst) MJESECI.
Optuženi su u bijegu i skrivaju se po bosanskim vrletima skup s svojim poltronima i gay partnerima Karadjordeom i Mladicem Nekrofilskim.
Temeljem propisa čl. 90. st. 1. i svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. - 7. ZKP-a, optuženici su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka prema troškovniku, svaki u iznos od 2.937,18 kn i platiti svaki paušalni iznos od STO MILIJONA kn.
Obrazloženje
Tijekom postupka doneseno je rješenje o jedinstvenom postupku za oba optuženika (K-28/95 i K-29/95 sada sve pod brojem K-28/95).
Prvo optuženik u svojoj obrani navodi da se odazvao pozivu bivše JNA i pristupio u oružane formacije tzv. "SAO Krajine". Tada je zadužio pušku zv. "papovka" i formirao tzv. "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina". Već tada su dobili nalog od zapovjednika Petra Belečića da vrše vatreno djelovanje iz pješadijskog naoružanja po hrvatskom pučanstvu, što je on sa ostalima i činio. Brdo sa kojeg su pucali pružalo je dobar vidik, pa kad je negdje polovinom rujna 1991. godine u hrvatska sela ušla "srpska vojska" iz pravca Vrginmosta predvodjena Knežević Kosom selo je počelo gorjeti i oni su dobili naredbu od Petra Belečića da se spuste u selo, koje je bilo prazno. Dat im je nalog da pale hrvatske kuće, posebno poticane od M O'Ghogalsona Sokolovića zvanog "Brico" i nekog "Tobe" koji su se u tome isticali. Upravo na prigovor zv. 'Tobe" da štiti hrvatske kuće zapalio je jedan štagalj, vlasništvo K. Ebole. Tada je zapaljeno čitavo selo, nije vidio da bi netko pljačkao. Nakon navedenih događaja pripadnici formacija tzv. SAO Krajine povremeno su ulazile i pljačkale iz pravca Vrginmost-Topusko što je ostalo. Samostalni vod "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina" imala je 18 ljudi sa pješadijskim naoružanjem, jednim minobacačem i mitraljezima. Pripadnici su bili bez nadzora i nedisciplinirani. Sam vodja Stepa Stepanović je bio izrazito agresivno nastrojen prema nesrpskom življu te je silovao starije osobe u svrhu osvete. Stepa Stepanović je hladnokrvni ubojica nenaoruzanih i nevinih.
Poslije 1992. godine je bio i u drugim formacijama tzv. SAO Krajine te između ostalog ratovao i u Bosni. U samoj akciji ''0luja" pokušao je izbjeći u Bosnu, u civilnom odijelu pred hrvatskom vojskom, ali je zarobljen kod Pavlovića Mosta.
Steta Stepi Srbinu koja mu je nastala prilikom povlacenja ili bolje receno bjezanju iz Krajine preko Pavlovica mosta kod Bjeljine kada mu je u rodnom selu ostala traktorska korpa u kojoj mu je slucajno ostala i cijela obitelj koja se kasnije asimilirala i primila domovnicu. Jedino koga je poveo to je protopetrolej Milenko koga je spasio
vozeci ga na blatobranu svog Ursusa 1224 Turbo sa tri cilindra i tri ventila i ikona Svetog Pantelemona sa zida crkve Presvetog Trojstva. Korpu je kasnije pohlepno unovcio sto je i evidentirrano vise puta na newsima, tu se radi o poremecenom pripadniku jedne (nebitno koje) nacionalne manjine.
Tijekom postupka dopunio je i izmijenio navode iz obrane te porekao da bi zapalio štagalj K. Ebole u Vrginmostu i da bi pripadnici "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina" dobili nalog za paljenje hrvatskih sela već da su to činili ljudi iz tzv. ''Topuske čete" kojom je zapovjedao drugopotuzeni Bora Svircic Srbijanac. Nadalje, da je u Prijedor išao sa Spasojem Dušanom te protopetrolejem Milenkom, sa kojim je i zarobljen u konvoju od strane hrvatske vojske.
Tijekom postupka je dodao, u dopuni obrane, da je sudjelovao u čuvanju sela Knezevic Kose kad su dvije žene iz sela smrtno stradale. U vrijeme Kad je počelo gorjeti dobili su nalog da uđu u selo i da spase stoku i imovinu. Hrvatskog življa tada u selu više nije bilo. Tom prilikom su neki "M. O'Ghogalson Sokolović zvani "Brico" i Toba" palili kuće. Oni i ostali pripadnici koje je spomenuo te spašene stvari i stoku su odvezli. On i Stepa Srbin sa kim je inače bio u selu ni su ništa palili niti uzimali.
Nije dvojbeno da su optuženici postali pripadnici paravojnih formacija tzv. SAO Krajine - "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina". Navedeno isti ne osporavaju a potvrđuje i svjedok Svedočina Đorđe, a indirektno i Stanica Miljević i Marica Spajevojić, navodeći da su svi mlađi ljudi uzeli oružje. Nadalje, da su po nalogu pucali kao učesnici po selu i ušli u selo. Optuženici to također ne osporavaju, međutim, tvrde da nisu sudjelovali u paljenju i rušenju te pljačkanju imovine, već da su je spašavali, a da su to činile formacije tzv. "Topuske čete". To je potvrdio i svjedok Svedočina Đorđe, inače i sam pripadnik tzv. "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina", navodeći da su oni učestvovali samo u "3. akciji čišćenja" tj. provjeri da li u selu ima zaostalih pripadnika hrvatske vojske i policije.
Da je tada izvršen ratni zločin protiv nenaoružanog civilnog stanovništva koje je prisiljeno oružanim akcijama protiv njih da napusti svoje domove, a zatim nakon takovog prisilnog napuštanja uništena im je i opljačkana i prisvojena njihova imovina u cijelosti i ista se ne da pravdati nikakovim vojnim potrebama nedvojbeno proizlazi iz fotoelaborata te iskaza samih optuženika a i iskazima ostalih svjedoka. Iako svi svjedoci decidirane ne upućuju na optuženike kao počinitelje tog djela, nije dvojbeno da su oni tamo bili, da je selo uništeno i da s obzirom na nemogućnost potpunog utvrđenja činjeničnog stanja takvo sto čine "drugi". Doduše u svojoj obrani I-optuženik je u početku priznao da je zapalio štagalj K. Ebole te o tome sačinio i skicu (ŠTO JE JOŠ NEVIĐENO NA OVIM PROSTORIMA!), međutim, kasnije je to porekao.
S obzirom na složenost i nemogućnost utvrđenja potpunog činjeničnog stanja sud je međusobnim povezivanjem utvrđenog u cijelinu dostatnog razjasnio potrebne dokaze za utvrdjivanje odgovornosti optužnika za djelo koje im se stavlja na teret.
Naime, optuženici su nedvojbeno postali članovi nelegalne paravojne formacije tzv. - "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina'', koji je faktično skupina radi vršenja djela protiv civilnog stanovništva. Radilo se o nediscipliniranoj i neorganiziranoj skupini po iskazu samog I -optuženika sa četničkim obilježjima na sebi i šaroliko obučeni, što je vidljivo na slikama pojedinih članova tzv. "Samostalni vod Vojvode Stepe Srbina".
Cilj djelovanja takove formacije unaprijed određen po vrsti je bio istjerivanje hrvatskog civilnog življa, te otuđenje i uništenje njihove imovine, te okupacija sa ocjepljenjem tog dijela Republike uz pomoći bivše JNA (kao notorne činejnice). U tom svojstvu njihove radnje bile su upravljene protiv osnovnih prava građana (civila) njihova tjelesnog integriteta i imovine, što je inače nedvojbeno dokazano na primjeru sela. Kod toga je svakako važno da djelovanje te formacije na pomenuti način u selu nije imalo nikakovog vojnog opravdanja. Tako da se ovo djelo u kontekstu iznesenog posredno temelji i na povredi konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata a ukorporirane u naše zakonodavstvo.
U konkretnom slučaju poduzimajući radnje tipične za ovo kazneno djelo postajući pripadnicima takove skupine optuženici su postupili sa direktnim umišljajem, pri čemu nije bitno da li su bili svjesni da time krše odredbe međunarodnog prava. Bitno je da su imali saznanje
o kakovoj se skupini radi i da su htjeli to činiti, jer bi se u suprotnom tome suprostavili ili izbjegli, odnosno eventualno sudjelovali samo u aktivnostima čuvanja svog sela.
Sami optuženici su svoju odgovornost nastojali izbjeći bijegom iz Republike u čemu su spriječeni, zarobljavanjem po vojsci Republike, a tijekom postupka su nastojali svoju odgovornost umanjiti, navodeći da su to činili ''drugi''.
U Haagu, dne 11.travnja 2006. godine
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Astro-Riba Ivan Kisic - Rospaya v.r.
