Na Jugu Naše Zemlje

Veličanstveni Grga 2

-To vam se kume, ne traži. Kad nastanu problemi onda vam plava koverta sve riješava. Neka kume,ja ću riješiti vaš problem.
-Oćemo li ići odma kupit te koverte? Kupit ćemo mu ih stotinu...
-Neka kume,ja ću riješiti vaš problem s njim.

Stigli smo do Veličanstvene zgrade. Ušli smo i stali pred Veličanstvena vrata. Kum mi je rekao da sjednem na stolicu u hodniku i da ga čekam. Onda je ušao bez kucanja u Veličanstveni ured. Ne znam koji se vrag tamo unutra događao, ali znam da sam se za to vrijeme pitao zašto baš hoće plavu kovertu. Pa ima toliko raznih boja, a on želi baš plavu. Meni se eto sviđa crvena koverta. Stvarno ima ljudi koji zapnu za jednu stvar i hoće silom baš nju. Treba biti prilagodljiv, ako ne može ovako onda može onako.

Moje raspravljanje sa samim sobom je prekinuo lagani potres. Svake sekunde potres je bio sve jači. I jači. I sve jači. Uhvatio sam se rukama za stolicu. Prašina je sa drvenog stropa počela padati. Ja i stolica smo poskakivali u mjestu. Čaše su iz ormara u hodniku počele ispadati. Još čvršće sam se uhvatio za stolicu da me vrag ne odnese. Ili je dugo potres trajao ili mi se to činilo. Kao vrhunac potresa je bila jaka svjetlost, a koja se probila ispod Veličanstvenih vrata. Cijeli hodnik je bio osvjetljen.A onda je sve prestalo. Tišina. Kvaka na Veličanstvenim vratima se počela spuštati. Pitao sam se, a i zanimalo me je,koji će vrag izaći.
A koji drugi nego Veličanstveni Grga. S osmjehom od uha do uha zamolio me je da mu, ako mi to nije problem, možda gnjavaža ili teško,ponovim datum vjenčanja. Eto, ne zna koji mu se vrag dogodio da je zaboravio tako važan datum.
Uspio sam se vjenčati u crkvi.
Možda i jesmo imali ja i Veličanstveni Grga nekih nesporazuma. Ali u životu nikad ne znaš koji ti vrag može trebati, a i ti njemu. Zato sam pozvao, da bih pokazao da se ne ljutim, Veličanstvenog Grgu na svadbenu večeru.
Naljutio bih se da nije došao i to mu ne bih oprostio. Pobrinuo sam se da prvi dobije od svakog jela. Kad bi prvi pojeo, dobio bi repete da ne broji zalogaje drugima. Nakon deserta ustao je i mahnuo mi rukom da mu priđem. A koji vrag sad hoće pitao sam se.
-Znate što mladiću? Znam da neznate. Pozvan sam na još jednu večeru i naljutili bi se da ne dođem. Vi i vaša supruga se nećete naljutiti ako sad odem?
-Ma naravno da nećemo.
-Pa, idem onda ja. Vrag me odnio ako mi se ide, ali obećao sam.
Čim sam se vratio stolu k mojoj Nedi, ona me upitala:
-Ljubavi, koga si ispratio?
-Veličanstvenog Grgu. Ima nekog vražijeg posla pa je morao otići.
-Ljubavi, ne kaže se Veličanstveni nego Velečasni.
-U mesec ti tvoj! Pa nisam znao!