veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Prosinac 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog ko i svaki drugi, ni po čem poseban, ni počem specifičan
osim po namjernim i slučajnim pravopisnim greškama koje zajedno čine veliku teškočitljivu cjelinu i jak su pokazatelj kako je autor ovoga bloga teški mulac od 200kg koji se želi prikazati intelektualcem, ali mu to nikako ne polazi od ruke.
Nekada davno, učit ćete to iz povijesti sljedeće godine ovaj blog se zvao
http://budica-vk.blogspot.com/
ako nekog zanima kakve sam tamo bedastoće pisao, nek svrati u goste, nije na odmet.
Al nemojte od 14-17 kad je kućni red, tada poslije ručka malo prilegnem..

Linkovi

songovi

Bacila je sve niz rijeku

Stajala je usred bašte
ko najljepši cvijet
kao da je dio mašte
i muzike te

Slušala je pjesmu moju
posljednju što pjevam njoj
sad joj kažem zbogom draga
a bila je život moj

Prošla je kroz moje snove
i bila je tren
Cijelim tijelom bila moja
ja bio sam njen

Nosila je našu ljubav
našu sreću prvi cvijet
bacila je sve niz rijeku
i pošla u drugi svijet

Al noćas ako sluša
nek čuje bol
u pjesmi koju pjevam
njoj samo njoj

zauvijek neka nosi
na srcu znak
život je jedan
ona bacila

bacila je sve niz rijeku (lepa sela lepo gore)

ZID SRAMA

06.02.2010., subota

kamikaza bez oporuke

Svih mi napitaka moga djeda Apotekara! Pomiješane komponente snijeg, 6.veljače, čišćenje balkona i plivin domaći svježi kvasac u suradnji sa klizavim zepicama, sve to malo promiješamo
i dobijemo bum-tras! Pao sam ko njutnova jabuka.
Ali ostao sam sasvim sam da ležim na suncu, zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku i uz to sam ostao ležati na balkonu. Da sam kojim slučajem, a lako se moglo dogoditi, pao na 2. stranu ograde bio bi mortus.
Kriza identiteta, stanje u društvu, socijalno stanje, duševno stanje, stanje na cestama, sranje kroz gusto granje, zagađivanje okoliša i pjesme Toše Proeskog dovelo me do kronične depresije. Pa se pitam da li je stvarno sreća to što nisam poginuo.
Al opet bolje živ pjesnik nego mrtva ulica. Iako sumjam da bi ulica bila oštećena jer sam smršavio pune 4kile u samo tjedan dana. Kako, pitaju se pretile osobe diljem Svijeta. E pa zbog gore navedene depresije.

Šta bi bilo kad bi bilo?
Da sam poginuo, šta bi narod pomislio? Dal sam se ucmekao ili je to samo bio nesretan slučaj? Za suicid svakako imam razloga, a najveći od njih je prokleta etiketa na potkošulji koja me grebe po leđima!!
Hebote kako me zanima šta ima u Tlalocanu. Kad bi mogao bar na trenutak da provirim u 2.svijet i vidim kakav je zagrobni život. Odmah bi se ja vratio ovamo, samo da me prođe znatiželja. Želim vidjeti kako žive Bubimir i ekipa ragbijaša, da li je Ahura Mazda biće koje je stvorilo cijeli svijet ili samo japansku autoindustriju...odjednom se pojavilo milijun pitanja o smrti, o zagrobnom životu, o duhovima, o besmrtnim ljudima. Po staničnoj građi sam nestrpljiva osoba i srećom što je počeo derbi Liverpoola i maim slovima evertona(1:0) jer bi poludio ispitajući se pitanja na koja nema odgovora.
A balkon.. Moram reć da je ovo danas bio kraj našeg prijateljstva. Ja ga lickam da bude zgodan za prolaznike, a on mene ruši u parter ko neka pederčina. E nek ga na proljeće Sunce očisti, ja neću!