Svih mi napitaka moga djeda Apotekara! Pomiješane komponente snijeg, 6.veljače, čišćenje balkona i plivin domaći svježi kvasac u suradnji sa klizavim zepicama, sve to malo promiješamo
i dobijemo bum-tras! Pao sam ko njutnova jabuka.
Ali ostao sam sasvim sam da ležim na suncu, zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku i uz to sam ostao ležati na balkonu. Da sam kojim slučajem, a lako se moglo dogoditi, pao na 2. stranu ograde bio bi mortus.
Kriza identiteta, stanje u društvu, socijalno stanje, duševno stanje, stanje na cestama, sranje kroz gusto granje, zagađivanje okoliša i pjesme Toše Proeskog dovelo me do kronične depresije. Pa se pitam da li je stvarno sreća to što nisam poginuo.
Al opet bolje živ pjesnik nego mrtva ulica. Iako sumjam da bi ulica bila oštećena jer sam smršavio pune 4kile u samo tjedan dana. Kako, pitaju se pretile osobe diljem Svijeta. E pa zbog gore navedene depresije.
Šta bi bilo kad bi bilo?
Da sam poginuo, šta bi narod pomislio? Dal sam se ucmekao ili je to samo bio nesretan slučaj? Za suicid svakako imam razloga, a najveći od njih je prokleta etiketa na potkošulji koja me grebe po leđima!!
Hebote kako me zanima šta ima u Tlalocanu. Kad bi mogao bar na trenutak da provirim u 2.svijet i vidim kakav je zagrobni život. Odmah bi se ja vratio ovamo, samo da me prođe znatiželja. Želim vidjeti kako žive Bubimir i ekipa ragbijaša, da li je Ahura Mazda biće koje je stvorilo cijeli svijet ili samo japansku autoindustriju...odjednom se pojavilo milijun pitanja o smrti, o zagrobnom životu, o duhovima, o besmrtnim ljudima. Po staničnoj građi sam nestrpljiva osoba i srećom što je počeo derbi Liverpoola i maim slovima evertona(1:0) jer bi poludio ispitajući se pitanja na koja nema odgovora.
A balkon.. Moram reć da je ovo danas bio kraj našeg prijateljstva. Ja ga lickam da bude zgodan za prolaznike, a on mene ruši u parter ko neka pederčina. E nek ga na proljeće Sunce očisti, ja neću!
Post je objavljen 06.02.2010. u 17:38 sati.