petak, 07.04.2006.
nedefinirana
Strah me da ću noćas postati more,
utopit ću se u posoljenim suzama
i ishlapiti na žaru očaja, samoće,
neshvaćenosti..
Nitko mi ne može pomoći,
a i onaj tko može je daleko,
zatočen u četiri zida srama.
Molim se da što prije sruši te zidove
i da me samo jednim,
dugo očekivanim zagrljajem
vrati u ono što sam bila,
prije neg ishlapim u bezvrijednu krutu sol.
Bojim se, bit će kasno.
Vapaje mi ne prenose zli prijatelji
već ih bacaju u ponore gdje se grčevito guše.
Vrati se, molim te, jer ne znaš koliko mi trebaš.
Ne znaš da više nisam ona ista,
da se smijem i kad plačem jer,
tješim se, doći ćeš.. i donjeti mi osmijeh.
Samo da znaš koliko mi trebaš.
- 09:48 -