|
Jednostavno promišljanje o zaslugama, činjenicama, političarima, ...
"Ponosio sam se uvijek što me je hrvatska mati u hrvatskoj zemlji
rodila... I stoga sam, mili narode, dušom i tijelom tvoj ban i budi uvjeren da ću jedino za tebe živjeti i umirati!"
Tako je govorio ban Josip Jelačić prigodom svoje inauguracije...
A čemu sad ban, pitate se sigurno... Eto, postoji jedna knjiga (Požega - napisana od strane našeg Julija Kempfa) koju često stavim na stol (dosta je velika, debela i teška) pa prolistam i pročitam ponešto iz povijesti Požege ispričane na zanimljiv način i s primjesom neke čudesne osobnosti samog Kempfa kome se iskreno divim (uvijek me potakne na drugačije razmišljanje i rješavanje pitanja, problema ili situacija pred kojima sam se našao). Već tjednima, recimo to, traje kampanja za predstojeće izbore i gledajući i slušajući to silno valjanje izborne kampanje, upitao sam se, koje to kvalitete mora imati političar kojemu bih ja vjerovao?. Odmah sam se prisjetio ulomka iz spomenute knjige, koji kada sam prvi puta čitao, nisam mogao sustaviti suzu, iskrenu, onu domoljubnu, potaknutu iskrenošću i ljubavlju naroda i vođe koji je u tom povijesnom trenutku istupio ispred svih i, ipak se mora reći, ludo smjelo zaustavio poludjeli kotač povijesti da ne pregazi hrvatski narodi čak štoviše, isti kao bumerang vratio sjevernim nam susjedima. I onda ukidanja brda nepravdi i sve to... Iako kažu izdao nas je kasnije austrijskom dvoru i ovo i ono, ipak je trajao puno duže nego jedan mandat, a ovi danas obećavaju, i čim dobiju izbore ništa... Samo ....
No da se ja povratim na knjigu, kako bih vam zornije opisao na što ja to ciljam, citirat ću samo djelić iz spomenute knjige, pozdravni govor Miroslava pl. Kraljevića, županijskog bilježnika, a u ime Požeške županije (jako sam se zapitao kojeg bi političara sada tako mogli pozdraviti...?!).
"Preuzvišeni gospodine bane!
Odkada sam sjajno sunce ugledao, nisu me traci njegovi tako milo i slastno ogrijali, kao što u ovaj čas, kad u ime milog mojeg naroda županije ove Tebe, preljubljeni bane, kano pravog i neoskvernjenog našeg poglavara imam sreću perviput u krugu našem pozdraviti. Čuvstva radosti i oduševljenja kako i nazočnost ovako visokog dostojanstva osobe,kao što si Ti preuzvišeni gospodine, oduzela su mi svu moć onako, kao što bi to unutarnja celog naroda bila volja, Tebi našu radost izkazati i bojim se, da možebiti sa najboljom željom neću moći onu slast odperti, koja u svih žiteljih županije ove persima plamti, jer slab moj um, mlada moja doba i neiskusno stanje našeg života nedaju mi poručanstva, da sam dosta krepak mužu takovomu, kao što si Ti, dragi bane, saveršenu zahvalnost i pozdrav izraziti; ipak ufam se, da ćeš mi oprostiti i primit ćeš vruću volju za izveršenje čina.
Sjajni bane!
Vidiš evo narod Tvoje kervi, Tvog ćutjenja, Tvoje misli; vidiš narod, koji čim saznade, da si Ti njegov otac, Tebi se pod obrambu utekao i od Tebe jedino sreću svoje narodnosti očekiva; vidiš narod, koji pripravan stoji na mignutje oka Tvoga u svaki čas ići i u isti boj za kralja, narodnost i Tvoju čast; vidiš narod svomu kralju i prejasnoj kući austrijskoj najverniji, koji osim svoga kralja i milog bana Jose Jelačića ne priznaje u ovo vreme drugog gospodara; vidiš narod koji živi i umire jedino za Tebe! Ali što da razlažem, kakvi je to narod, koji pred Tobom stoji i Tebi se klanja, kad mu možeš videti iz izvanjskih njegovih činah nutarnje ćutjenje prama Tebi, kad to možeš videti iz očiuh punih radostnih suzah iz klikovanja. On Te obožava, on Te ceni, u nebesa diže, on Te miluje, on Ti je poslušan bez svakoga straha, obožava Te zbog božanstvenih Tvojih dela, sbog upliva Tvojeg samo Tebi i nekome drugomu u sva serca čovečanska mogućnog, miluje Te jer si jedina sreća njegova, jer u Tebi smatra svoje narodnosti spasitelja, jer zna i vidi, da Ti za njega bdiješ danom i noćju, jer ćuti strasti, koje se Tebi nevinom nametju, jer je osvedočen, da si mučenik za blagostanje naroda svoga.
Tebe su Tvoji i naroda našega neprijatelji gerdno, klevetno i bezsramno kod dobrog kralja obtužili i obezčastili, a zašto? - zato samo, da austrianska dinastija i mi s njom padnemo, jer znadu oni dobro, da nema nikog u ovo burno vreme koji bi znao razklimanu monarhiju u jednokupni stališ postaviti, kao što Ti. Ali Ti si jak duhom, te preziraš svoje neprijatelje kao silni lav plašljivog zeca, deržiš se poslovice narodne "Malo mesec haje, kada pseto na njeg laje". I to je slavni bane, sreća Tvoga Tebi privrženog naroda hervatsko-slavonsko-serbskoga, jer da Te nemamo takovim nepokolebivim duhom narešenog, Bog mili zna, nebi li već duhom kloneći, sdvojili i tudjinstva žertva postali. Ljubi Te narod ovaj ne samo radi onih pogerdah, koje si Ti nezaslužno nu uztrepljivo podnio i jednako podnosiš, ne samo zato, što si Ti pervi ban hervatsko-slavonsko-dalmatinski, koji nas u narodnom našem ljubkom jeziku pozdravljaš i odzdravljaš, što si Ti pervi ban, pod čijim predsedničtvom županija ova svoju skupštinu ima.Sretna i presretna postaje blažena utroba ona, koja Te je nosila, vesela Ti majka, što je dala narodu hervatsko-slavonsko-serbskom sina, koji u narodu, a narod u njemu živi, buduć Ti nisi Ti, preuzvišeni bane, već smo mi; i mi nismo mi, već smo Ti - svi mnogobrojna telesa u jednom duhu Tvojem stopljena. Kazao sam Ti, dobri bane, zašto Te narod obožava, zašto Te narod ljubi i miluje, još Ti moram reći, da ovaj narod ne iz straha, već iz počitanja prama Tebi, iz ljubavi i priverženosti. Tebi je podložan, poslušan. Težko onom poglavaru, koga se njegovi podverženici boje! Mi smo tako pripravni, kao što će to i Tebi poznato biti, da smo našim neprijateljem javno očitovali, da mi ništa drugo činit nećemo, već ono što bude našeg milog bana Jose Jelačića volja i Tvoja želja bit će nama uvek zapoved. Ja sam Tebi, sladki bane, ova izručio iz serdca celog naroda, izručio sam Ti bez ikakvog laskanja, jerbo verli narod Tvoj nikad nije bio dvostruke misli, niti je bio dvoličan, već vavek iskren. Medjutim obavestit ćeš se o tome još bolje onda, kada dodje vidov-dan, gde će se videti, tko je vera, tko li nevera. Sada, ljubezni bane, pozdravljam te i kažem: Dobro nam došo, mili goste naš, i sretno doveršio započeti posao! Nu ipak pervo nego zaključim govor i poniznu molbu naroda ovoga u naručaj Tvoj predam, dopusti mi, da ti se najpervo zahvalim na milosti, što si se u siromašnu domovinu potrudio, da nas vidiš i poznaš. U znak zahvalnosti nemamo zlata, srebra i dragog kamenja, da Ti možemo darove činiti i kroz nje za veliku Tvoju žertvu zahvalnost ukazati, - već imamo čista i neoskvernjena narodna serdca, koja za Te kucaju, koja su gotova žertvu metnuti na žertvenik domovine za slavu I diku Tvoju. Napomenuh, da ću Ti za nekoja zahvaliti u ime moga naroda, iz te sverhe dakle najpervo molim Te, da nam oprostiš ako Te nijesmo onako dočekali, kao što Tvoje visoko dostojanstvo i Tvoji krepostni čini iziskuju, jerbo želja je ovde bila i tersenje, al sredstva su zato falila – siromaštvo se neda sakriti. Zatim prosim Te, imaj nas u serdcu zabilježene kano prave i iskrene domorodce i kad Ti vreme dopusti, spomeni se nas, našeg položaja, gde smo od svih stranah bregovi obkoljeni, te tako od celog sveta odeljeni. Sada preporučujem Tvojoj obranbi naše svete vere i cerkve, naše obojeg veroispovedanja duhovničtvo, naše častnike i činovnike i ceo naš narod, da ga u milosti i nagnutju zaderžiš. Mi ćemo se pako tersit, da uvek Tvoje milosti vredni učestnici budemo; zadatu vernost našem premilostivom kralju kano svetinju držat ćemo, Tebe pako, mili bane Joso, ljubit ćemo do smerti, uvek će nam biti zadaća i temelj: sloboda, jednakost i bratinstvo. Da Bog poživi našega kralja, našeg bana i našu narodnost!"
Molim vas napišite svoje mišljenje koji to političari u RH zaslužuju (bar po vašem mišljenju) i da li uopće netko od njih zaslužuje ovakav govor.
Opla, već je sutra pa idem i ja malo otpočinuti, pišemo se skoro!
|
