Šahovski klub Brda

Dojmovi o organizaciji EP: Loše!

Dojmovi o organizaciji EP-a zasada nikako ne mogu biti pozitivni.
Još od prvog dana i svečanog otvaranja(jednog od najsiromašnijih koje smo vidjeli) imali smo čudan osjećaj, a to je da se prvenstvo "otaljava" bez velikog entuzijazma u organizaciji. To se nažalost potvrdilo i u idućim danima, a osjećaj se nadopunio i dojmom da je u organizaciji jedini cilj iscijediti i posljednji cent zarade. Obrazloženje slijedi u nastavku, a počinjemo sa dvoranama za igru:
Turnir se igra u pet dvorana. Najveća u kojoj igra 250 igrača nalazi se u prizemlju hotela. Dvorana je vrhunska, prostrana, wc je blizu, a tu je i velika terasa s pogledom na Vardar koja je ujedno i prostor za pušače.
Ostale četiri dvorane nalaze se kat ispod, a jedna od njih je inače ili praona ili prostor za osoblje. Pored te sale nalaze se cijevi, pa kad netko s kata poviše pusti vodu igrači uživaju u zvuku vodopada.
Wc je od tih manjih dvorana relativno blizu, ali ne dovoljno da igrači prilikom svakog povratka iz toaleta ne moraju prolaziti kroz "anticheating" kontrolu, odnosno zaštitare s metal detektorima. Prostor za pušače nije predviđen, pa se oni penju kat poviše do izlaza iz hotela, ili odlaska na balkon u glavnoj sali, gdje opet prolaze metal detektore što blago rečeno ide na živce.
Upravo te kontrole su izgleda jedino što su organizatori ozbiljno shvatili. Hotel je pun zaštitara s metal detektorima, a igrači se pregledavaju prilikom svakog ulaska u salu, nakon povratka iz wc-a, nakon što zapale cigaretu, pa nakon partije ako požele pogledati koju drugu partiju...
Prilikom ulaska nije dozvoljeno imati ni svoju kemijsku olovku, a nakon partije doživjeli smo da sudac od igrača zahtijeva da ostaviolovku na mjestu gdje je igrao. Ali o olovkama malo kasnije.
Anticheating kampanja otišla je tako daleko da su organizatori tražili i od Ivića da ga detaljno pregledaju nakon partije trećeg kola.
Predsjednik je naravno pristao, iako im je pokušao objasniti da nakon 0,5/3 baš i nije neki kandidat za prevaranta.
Svejedno je pregledan s metal detektorima, valjda 15-i put toga dana...
Sada malo o "osvježavajućim pićima" za koje smo platili 100 eura po igraču. Naime, običaj je na EP-ima da organizator naplati određeni iznos za akreditacije, prijevoz do aerodroma i osvježavajuća pića kako piše u raspisu.
Obično igrači imaju na raspolaganju kave, čaj i sokove, ali u Skoplju imaju samo vodu iz automata. Kako je igrača puno, ta voda često nestaje, pa se u hotelu stalno muvaju ljudi s praznim i punim 20-litarskim kantama koje zamjenjuju.
Što se tiče akreditacija, na njima piše jednostavno "player", bez ikakvih oznaka EP-a.
Isto je i s kemijskim olovkama, a nabavljene su valjda najjeftinije koje postoje. Ni na njima nema logoa EP-a.
Formulari za igru su također u "retro" stilu. Ne sjećamo se kad smo zadnji put vidjeli spajalice za formulare umjesto samokopirnih formulara.
A poklon paket za svakog igrača je vrhunac. Sastoji se od rokovnika s logom nekog casina, privjeska s djetelinom s četiri lista (valjda za casino" i misteriozne plastične crvene loptice. Nikakvog traga ni uspomene na EP, ni plana grada...
Naravno, kako bi poštivali novinarske standarde morali smo čuti i "drugu stranu"(što inače preporučujemo svim kolegama koji pišu o šahu). Pričali smo s predstavnicima organizatora, a rekli su nam kako su svjesni tih propusta, pogotovo u tim sitnicama poput formulara, kemijskih olovaka, poklon paketa, ali da na njih iz nekih razloga nisu mogli utjecati. Što se tiče kave, čaja i sokova za igrače, rekli su nam da je takva politika hotela...
U svakom slučaju - moglo je i to i bolje, blago rečeno!