|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr Parental Advisory I Say ***** Alot Icons
Ema
EMa i Kika
Karlojakov
dizajni
mutavo deriste
sk8
SUPER DIZAJNI
YOU TUBEshoptp://www.imagechef.com/" target="_blank"> 
con 
s.htm">
target="_blank"> 
p style="margin-top: 0; margin-bottom: 0">
ef="http://imageshack.us">
tp://www.bigoo.ws/9-Icons.htm">Friendster Layouts
href="http://zubalodizajn.blog.hr">
Blog.hr
Ema
EMa i Kika
Karlo
dizajni
mutavo deriste
sk8 shop
Street vert
Za pocetak, postoje dva stila skejtanja; vert i street.
Vert stil je stil u kojemu se vozi po posebnim poligonima, street je voznja po ulici, preskakivanje stepki i svega ostaloga sto se nalazi na ulici.
IME:alan
PREZIME:neobično
VOLIM:sk8,dobru mjuzu,slatkiše,dobre frendove-ice
MRZIM:školu,idiote koji ne znaju što je sk8, školu,cajke
SLUŠAM:Punk i Rock
GODINA:11
STOLJECA:0
Fenomen, koji možemo obzervirati diljem svijeta, u slengu, zove se GRAFFITI. Taj fenomen je započeo u New Yorku na prelazu 60-ih i 70-ih. Kako su ljudi iz cijelog svijeta vidjeli prvi vodootporan marker (zvani Flow-Masters), mladi ljudi su počeli pisati svoja imena ili nadimke na zidove zgrada, sadnučića za poštu, telefonske govornice, podzemne prolaze, in a kraju na podzemne željeznice. Prvo je to prozvano single hitting, a kasnije tagging. Bilo je to vrijeme kad je nekolicina mladiih ljudi započela rivalitet s ostalima kroz pisanje vlasitih potpisa. Najvjerojatnije najveću kolekciju potpisa imao je lik po nadimku TAKI 183, koji je imao interview s New York Timesom u 1971. Pravo ime mu je bilo Demetrius. Bio je mladi Grk koji je radio u New Yorku kao pomagac u svim mogućim poslovima. Zbog toga je često putovao podzemnon i u to vrijeme se potpisivao na sve do čega se mogao domoći. Ostali poznati writeri iz tog vremena su: JOE 136, BARBARA 62, EEL 159, YANK 135, EVA 62. Na prijelazu 60-ih i 70-ih MTA(metrtopolitanska služba za podzemne željeznice) trebala je potrošiti preko 300.000 dolara na micanje potpisa iz podzemnih željeznica. Taj iznos bio je jednak 80.000 radnih sati potrebnih za uklonjivanje graffita. Iako writeri nisu bila samo djeca nego i bande koje su na taj naćin označavale teritorij i pokušavale pozpularizirati taj oblik komunikacije. To je najverojatnije jedan od najvažnijih podataka zbog toga jer je poslije objave inerviewa s TAKI 183, stotine klinaca počelo pisati svoje ime posvuda.Imena koja su bila napisana na hardcore mjestima vrlo brzo postala su ubrzo poznata. I vlasnici tih potpisa su dan za danom postajali sve veći heroji u svojoj okolici. Kad je s boja u spreju izumljena graffiti je bio jako popularan, a usput i sve vidljiviji. Nakon nekon vremena na zidovima nije više bilo mjesta i novi potpisi su postali nevidljivi između par slojeva boje. Trebalo je izmisliti neki novi stil koji bi bio ekstravagantniji i naravno neobičan.Kroz to vrijeme tagovi su postali neka vrsta ujetničkog izražavanja, nove vrste grafika i crteža koji su bili karakteristični za neke writere. Slova su postajala sve veća, s dodanim vanjskim crtama i povezana takozvanim *throw outom*. To je bilo rođenje nove vrste grafita nazvane *Piece*. To je skraćenica od riječi masterpiece. U to vrijeme najpopularniji medij za graffite je bila podzemna. U 1973 New York Magazine Newspaper je započeo natječaj za najbolji graffiti u podzemnoj i osnovao je Tags nagradu.Stilovi su postajali veći i dodana im je treća dimenzija, i *throw out* na mnogo novih načina. Tako je u 1976. osoba pod imenom CAINE 1 obojala prvi cijeli vlak, a poslije nje grupa pod imenom Fabulous Five je obojala drugi. U isto vrijeme mladi ljudi su se jako trudili kako bi napravili svoj vlastiti stil. Nakon stisnutih slova u graffite su dodane točke, zarezi, neuobičajeni načini pisanja slova ili potpuna deformacija istih. U to vrijeme su smišljeni svi kultni stilovi u pisanju. Jedan od njih je bila strelica koju je izmislio PHASE 2 (on je izmislio i mjehuriće). Grafičke kompozicije koje su bile rađene sa slovima nisu bile ništa duže. Tako jet a nova tehnika stvorila inovativan stil nazvan *Wild Style*. S vremenom su došli pozadinski efekti na graffitima i i novi writeri su ih prihvatili ii z njih razvijali svoj osobni stil. Ali su se svi ipak sjećali ljudi koji su eksperimentirali sa sprejem na podzemnim željeznicama. Ti ljudi su stvorili pravu sliku graffita. Na primjer HONDO je napravio prvi od poda do vrha, PHASE 2-strelice, bubble styl, itd. Za to cijelo vrijeme kreacije tisuće writera koštale su MTA stotine mijuna dolara. Općenito govoreći, između 1970.-1980. MTA je trebala potrošiti 100-150 milijuna dolara kako bi maknuli graffite ili stavili siguronosne sustave. Taj novac je potrošen, u najviše slučajeva, za neuspjele testove micanja graffita. Naprimjer prosječna cijena micanja jednog kvadratnog metra je oko 750 dolara, a jedan cijli vagon je 78.000 dolara.Na kraju 1978. novi system micanja graffita je izmišljen. To je bila voda sa specifičnom kemikalijom pod velikim pritiskom (bila je nazvana *buff*). Jedino je BLADE izgubio stotine cijelih vagona u to vrijeme. Ali za starije vlakove nazvane *coffins* (bili su izgrađeni u pedesetima) buffing system nije radio perfektno. Sistem je samo izbrisao pola graffita. Izgledalo je kao da su ti vlakovi još zmazaniji. Sprejati na novo obojene ili buffane vagone je bio novi izazov za mnoge writere. Usprkos tome, system je radio bolje nego ikada i svaki graffit koji je bio nacrtan je ubrzo nestao. Ali je MTA i dalje trošila puno novaca na izgradnju siguronosnog sustava u cijelom NY podzemnom sustavu. Čak su i spremišta obrubili pet metarskom žičanom mrežom.Osiguranje je postalo bolje i nasilnije. Zbog toga je writer Lee Quinones bolje znan kao LEE, 1978., započeo ukrašavati svoje susjedstvo. Promijenio je tmurno područje uz Brooklyn Bridge u spektakularnu i poznatu galeriju graffita. Bojao je skoro svake večeri zidove pokraj igrališta za baseball. Neki ljudi misle kako jet u započeo važan smjer u graffitu. Writeri su počeli crtati na zidovima , a ne više na podzemnoj. Freddy iz grube FAB 5 je bio jedan od ljudi koji je bio zainteresiran za svoje okružje. On je napisao članak za Village Voice novine o tom novom inovativnom smjeru u graffitiu. U isto vrijeme je Claudo Bruni, vlasnik Medusa galerije u Rimu, došao u New York kako bi nešto saznao o graffitu. I tako su LEE i FREDDY postali prvi writeri koj su prezentirali svoj rad u Europi. U 1983. Yaki Kornblit, prodavač umjetnina iz Amsterdama, došao je u New York kako bi pronašao najtalentiranije writere. Htio je prezentirati tu vrstu umjetnosi ne Europskom tržištu umjetnina. Mislio da će biti popularno isto kao i Pop-Art prije 20 godina (koji je isto doveden iz Amerike). Sakupio je poznate writere kao što su: DONDI, CRASH, RAMELLZEE, ZEPHYR, FUTURA 2000, QUIK, LADY PINK, SEEN, BLADE i BIL BLAST. Izložbe njihovih crteža u muzeju Boymans van Beuningen bile su veliki uspjeh. Kritičari i kolekcijonari govorili su pozitivno o njihovim radovima. Ta izložba nije bila posljedna. Ona je imala jako veliko značenje za promociju graffita u Europi. Mladi ljudi iz Nizozemske su bili (i najvjerojatnije još jesu) jako navučeni i u to vrijeme su se na ulicama počeli pojavljivati prvi graffiti. Godinu poslije tih izložbi je bilo legendaran susret Nizozemskih writera s najtalentiranijm iz NY. Taj susret se dogodio u NY. To je bio početak ozbiljnog writanja u Nizozemskoj ali i u ostatku svijeta. Tada su se writeri podijelili u dvije skupine. Prvi su počeli razvijati smjere prave umjetnosti, stavljali su nove motive i imali drugačije inspiracije. Njihovi crteži su postjali sve veći i jako prodavani. Oni su izgubili korijen sa izvorima jer je njima sprej bio samo jedan od mnogih drugih stvari kojima su stvarali. Druga grupa su bili writeri spojeni s tradicionalnim graffitima na zidu. Ta se grupa sve više razvijala i sve više mladih ljudi se počelo baviti svime poezanim, tj. počeli su brejkat, repat i DJ-at. To je bila graffiti scena ulice. Na početku 80-ih Hip-Hop kultura je postala popularnija u Americi i počela se razvijati u Europi. Najvažnija stvar je to što su mediji promovirali tu kulturu. Zahvaljujući njima, i posebno legendarnim filmovima, spotovima i knjigama graffiti su postali jako popularni. Najveću zaslugu ima Steady Crew zbog toga jer je njihov član bio DOZE, jedan od najpoznatijih writera iz NY. U cijelom svijetu su se mogli vidjeti graffit. To vrijeme je zapravo početak univerzalnih graffita.
Našao sam ovaj tekst o povijesti grafita na Tha Chaosu
-Piece-velika šarena slika za koju treba puno vremena da bi se nacrtala, kad je na teskoj (vidljivoj,prometnoj...) lokaciji, writer će zaraditi više poštovanja, drugi izraz za Graffit
-Bite-krađa ili kopiranje drugog graffita, skice, taga itd. (česta pojava kod toyeva)
-Going over-svojim graffitom ili tagom preći preko tuđeg graffita
-Drip-curenje boje za vrijeme crtanja, česta pojava kod fat capova
-Cap-kapice za sprej
-Fat cap-kapica koja ostavlja široki trag boje, vecinom služi za tagove, bojanje što većih površina u što kraćem vremenu
-Skinny cap-kapica koja ostavlja uski trag boje, većinom služi za crtanje i bojanje detalja na graffitu
-Tag-potpis writera, večinom se radi sprayem i markerom
-Writer-osoba koja crta graffite
-Toy-početnik što se tiče crtanja graffita, često sklon bajtanju
-King-osoba koja je postigla nešto vrlo veliko, najbolji među writerima
-Character-lik, odnosno lica ljudi, životinja, jednostavno - karakteri.
-Def-nešto jako dobro
-Sticker-naljepnica, u večini slučajeva je to writerov tag ili neki logo, može se nazivati još i Sticky
-Blackbook-knjiga gdje se crtaju skice graffita, može se još zvati i Piecebook
-Burner-piece koji rastura, večinom je wildstyle ili 3D
-Sketch-skica graffita
-Wildstyle-tesko čitljiv stil crtanja, samo za najbolje writere
-Freestyle-graffit nacrtan iz glave, dakle bez skice
-Bomb-brzo nacrtan graffit, koristi se kad se želi napraviti puno pieceova u kratkom vremenu.
-Bombing-crtanje po svakakvim površinama, najčesće se crtaju throw-upovi i tagovi
-Buffing-uklananje taga ili pieca
-Heavens-piecovi koji se nalaze na visokim zgradama, krovovima i drugim teško dostupnim mjestima, ime je dobio zbog toga što writeri često padaju radeći pieceve na tako visokim mjestima, što rezultira umiranjem te odlaženjem u raj.
-Top to bottom-piece koji prekriva vlak od vrha do dna
-Back to back-piece koji prekriva zid od kraja do kraja
-Slash-taganje ili jednostavno šaranje preko graffita, smatra se velikom uvredom
-Crew-skupina writera koji imaju zajednički tag i logo, ima još naziva kao što su: Kru, Cru, Team, Squad, Krew (naravno posve jednakoga su značenja)
-Insides-graffiti ili tagovi unutar vlakova, tamvaja ili autobusa i dr.
-Scraching-izrezbarivanje tagova ili graffita, većinom na drvenim površinama
-Training-crtanje piecova po vlakovima
-Stencil-šablona
-Outline-glavna crta na graffitu, linija koja obrubljuje slova
-Cans-sprayevi
-Space Invenders-tehnika razrađivanja loga ili nekog manjeg crteža na podlozi na koju se lijepe komadići pločica
-Window down-graffiti samo do početka prozora na vlakovima (ne prelaze prozor)
-Window down whole car-graffit do početka prozora ali po cijeloj dužini vagova
-Top the bottom whole car-sve isto kao i top to bottom, ali po cijeloj dužini vagona
-Top the bottom whole car with Character-cijeli vagon od dolje do vrha, po cijeloj dužini vlaka s jednim ili više likova (pogledaj sto znači Character)
-All City-writer prisutan u svim djelovima grada
Bombing and art!
Treba znati razliku između teganja,šaranja,po fasadama,ulazima,staklima i ostalim javnim mjestima i umjetnosti(grafitima)!Grafiti i tegovi nisu isto ja čujem kako se govori po gradu,išarani zid i svi govore gle ove grafite,te treba u zatvor!A kada vidi lijepi peace nikom ništa!E pa to je primjer ljudi!Znaci ako na zidu piše a.c.a.b,a na drugom jebeni grafit neki ljudi to neće razlikovati!To je po njima sve šaranje a cak ako je grafit na dozvoljenom zidu!Grafita ima svakakvih i svugdje, od običnih šarotina pa do pravih umjetničkih dijela. "Grafiti se crtaju svugdje, na bilo kojoj praznoj površini, najbolje je na što prometnijoj ulici ili na pokretnom vozilu jer se onda tvoj crtež kreće i vidi ga mnogo ljudi", kaže M., grafiter koji je zamolio da ostane anoniman.
Crtanje i kazna
Razlozi anonimnosti kriju se u zakonu koji sankcionira crtanje grafita, doduše, samo prekršajno. "Da bi se grafit nacrtao, često se mora preskočiti ograda, provaliti brava ili napraviti neki prekršaj druge vrste, a to su kaznena djela pa kada bi mi netko saznao ime, postoji mogućnost da me osude čak i na zatvorsku kaznu", kaže M. i dodaje, "u zadnje vrijeme se ne crta po vlakovima jer što smo mi više šarali, to je osiguranje postajalo veće i sad se samo malo luđi likovi, uglavnom klinci, time bave. Moraš biti brz ili se praviti blesav, neki od nas imaju moralne vrijednosti i drže do toga da ne crtaju po spomenicima ili privatnim kućama, dok drugima ništa nije sveto".
Različiti ljudi različito doživljavaju grafite; nekima su na prvi pogled dobri, nekima treba neko vrijeme da se naviknu, a neki ih nikad ne dožive. "Kad sam se prvi put susreo s grafitima, učinilo mi se to kao odličan omjer kreativnosti i buntovništva", objašnjava M. i nastavlja, "već se nekoliko godina ne bavim time ilegalno, naime završio sam faks i ne želim si priuštiti frku bilo kakve vrste".
Na pitanje o zaradi novca grafitiranjem, M. odgovara: "Može se time zaraditi fina para, no plaća nikad ne može biti redovita, već s vremena na vrijeme".
U svijetu, ta se pojava počinje primjećivati krajem šezdesetih i sedamdesetih u siromašnijim dijelovima New Yorka. "Danas se grafitima bave svi koji to žele i ne može se generalizirati jer grafiteri mogu biti hip hoperi, punkeri, skejteri, siromašni ili bogati, mladi ili stari".
Batine i adrenalin
Jedan drugi, još uvijek aktivni, grafiter D. kaže da je "adrenalin glavno gorivo koje pokreće cijelu scenu".
"Moraš biti brz, na oprezu da te čuvari ne iznenade i prije svega to mora izgledati dobro, tako da unaprijed moraš imati shemu onoga što želiš napraviti, gdje i kako. Čuvari HŽ-a znali su premlatiti neke ljude koje su ulovili da to rade", rekao je D.
D. kaže da za grafitiranje treba imati i mnogo ludosti. "Bilo je pritiskanja kočnice za slučaj opasnosti i brzinskog sprejanja vlakova na dijelovima pruge između Zagreba i Zaprešića".
Grafiteri se kreću u skupinama koje se nazivaju klanovi ili crew-ovi s brojem članova od dva tri, pa do dvadesetak. "Grafitiranjima klanovi zapravo obilježavaju teritorij i pokazuje se snaga svakog pojedinog klana. Vani je to mnogo izraženije, gdje postoje klanovi koji mogu preko noći iscrtati čitave kompozicije vlakova", kaže D., a M. dodaje, "postoje i takozvani JAM-ovi gdje se klanovi sastaju i razmijenjuju iskustva i kontakte".
Ekstremni djelovi bavljenja grafitima mogu se uočiti na vrhovima zgrada i na visokim katovima. "Neki su toliko zaluđeni da alpinističku opremu zakače na vrh krova i spuste se do određenog kata zgrade i iscrtaju takozvani ROOFTOOP", kaže D.
Grafiter D. priča i o brutalnijoj strani cijele priče koja malo više podsjeća na urbane djelove New Yorka. "Znalo se dogoditi da dođe do tučnjave jer bi jedan klan precrtao piz drugog klana pa bi ga ovi tražili po gradu. Meni je to totalno glupo, ali neki se ljudi uvrijede ako im pošaraš piz. Moja potreba za kreativnošću zadovoljena je dovršavanjem grafita. Hoće li netko to pošarati ili ne, nije mi toliko bitno".
Pristojni grafiteri
M. kaže da nije cijela scena ovisna o adrenalinu i opasnosti. "Često smo znali pitati ljude na prvim katovima i prizemljima je li OK da crtamo i u devedeset posto slučajeva nitko nije imao ništa protiv jer im je jasno da to nije vandalizam, već izričaj".
Scena se u posljednjih dvadeset godina toliko razvila da postoje i razni stilovi raznih gradova. "Utjecaj cijele scene čini to da je teško biti originalan, a to je ono što se traži. Dolazi do utjecaja raznih stilova, postoji skandinavski, pariški i, meni najdraži, dortmundski stil, no najviše se cijeni ako uspiješ biti originalan", kaže D.
Scena u razvoju
Načini iscrtavanja grafita uvelike su se promijenili od početaka do danas. "Postoje firme koje se bave izradom sprejeva i kapica isključivo za grafitere. Danas oni nisu štetni za okolinu ili za onog koji se time bavi", kaže D. i dodaje, " iz street arta izišlo je mnogo toga što nema veze sa samim grafitima. "Postoje art umjetnici koji svoju umjetnost zadržavaju na ulici i isključivo su ilegalni. Kod nas sve je to progurano od par entuzijasta koji su si stvarno dali truda, devedesetih su pokrenuli i magazin "Zgb-Kaos" koji je izlazio po potrebi, otprilike jedanput godišnje do 2001.", govori D.
Urednik neprijavljenog časopisa "Zgb-Kaos", Siniša, kaže da je na sceni došlo do zasićenja. "Mi smo svojevremeno bili jedini časopis u Hrvatskoj na tu temu koji je izlazio na puno stranica, bez reklama i sami smo to radili za svoj gušt i iz ljubavi prema tome".
Krupni kapital na iskorištavanje tako plodnog potrošačkog tržišta nije dugo čekao. "S dolaskom komercijalizacije sve je postalo lakše, dostupnije. Današnji europski grafiterski časopisi prepuni su reklama, no samim time nešto se izgubilo jer kad biznis uđe u stvar onda iz nje iziđu čari, a zbog čari se to i radi", kaže Siniša.
Što ozbiljnija kazna to više adrenalina
Kazna za crtanje grafita je od novčane, do godinu dana zatvora. "Pogledaj malo po gradu dok se budeš vozio tramvajem pa ćeš vidjet koliko su realni takvi zakoni. Uostalom, ako nas počnu hapsiti za ozbiljno, a tek onda će postati dobro" kaže D.
Trošak za grad
U gradskom uredu za komunalne poslove kažu da je, unatoč radu u dvije smjene, jako teško uhvatiti osobu koja crta grafite. Nužno je i utvrditi indetitet uhvaćene osobe. Ipak, komunalni redari to ne mogu bez intervencije policije.
"Grafiti uvredljiva sadržaja prema bilo kome se interventno, po dojavi, uklanjaju, a do 31. listopada na obnovu pročelja zgrada potrošeno je 600 000 kuna," kažu u gradskom uredu.
Grafiter D. na takve cifre gleda s podsmjehom: "Ma to je obično bacanje novaca jer grafiteri jedva dočekaju da se zid prefarba kako bi mogli dobiti prostora za crtanje. Ne može se to iskorijeniti, i sam pokušaj je ludost jer je to tototalno rašireno
