-Piece-velika šarena slika za koju treba puno vremena da bi se nacrtala, kad je na teskoj (vidljivoj,prometnoj...) lokaciji, writer će zaraditi više poštovanja, drugi izraz za Graffit
-Bite-krađa ili kopiranje drugog graffita, skice, taga itd. (česta pojava kod toyeva)
-Going over-svojim graffitom ili tagom preći preko tuđeg graffita
-Drip-curenje boje za vrijeme crtanja, česta pojava kod fat capova
-Cap-kapice za sprej
-Fat cap-kapica koja ostavlja široki trag boje, vecinom služi za tagove, bojanje što većih površina u što kraćem vremenu
-Skinny cap-kapica koja ostavlja uski trag boje, većinom služi za crtanje i bojanje detalja na graffitu
-Tag-potpis writera, večinom se radi sprayem i markerom
-Writer-osoba koja crta graffite
-Toy-početnik što se tiče crtanja graffita, često sklon bajtanju
-King-osoba koja je postigla nešto vrlo veliko, najbolji među writerima
-Character-lik, odnosno lica ljudi, životinja, jednostavno - karakteri.
-Def-nešto jako dobro
-Sticker-naljepnica, u večini slučajeva je to writerov tag ili neki logo, može se nazivati još i Sticky
-Blackbook-knjiga gdje se crtaju skice graffita, može se još zvati i Piecebook
-Burner-piece koji rastura, večinom je wildstyle ili 3D
-Sketch-skica graffita
-Wildstyle-tesko čitljiv stil crtanja, samo za najbolje writere
-Freestyle-graffit nacrtan iz glave, dakle bez skice
-Bomb-brzo nacrtan graffit, koristi se kad se želi napraviti puno pieceova u kratkom vremenu.
-Bombing-crtanje po svakakvim površinama, najčesće se crtaju throw-upovi i tagovi
-Buffing-uklananje taga ili pieca
-Heavens-piecovi koji se nalaze na visokim zgradama, krovovima i drugim teško dostupnim mjestima, ime je dobio zbog toga što writeri često padaju radeći pieceve na tako visokim mjestima, što rezultira umiranjem te odlaženjem u raj.
-Top to bottom-piece koji prekriva vlak od vrha do dna
-Back to back-piece koji prekriva zid od kraja do kraja
-Slash-taganje ili jednostavno šaranje preko graffita, smatra se velikom uvredom
-Crew-skupina writera koji imaju zajednički tag i logo, ima još naziva kao što su: Kru, Cru, Team, Squad, Krew (naravno posve jednakoga su značenja)
-Insides-graffiti ili tagovi unutar vlakova, tamvaja ili autobusa i dr.
-Scraching-izrezbarivanje tagova ili graffita, većinom na drvenim površinama
-Training-crtanje piecova po vlakovima
-Stencil-šablona
-Outline-glavna crta na graffitu, linija koja obrubljuje slova
-Cans-sprayevi
-Space Invenders-tehnika razrađivanja loga ili nekog manjeg crteža na podlozi na koju se lijepe komadići pločica
-Window down-graffiti samo do početka prozora na vlakovima (ne prelaze prozor)
-Window down whole car-graffit do početka prozora ali po cijeloj dužini vagova
-Top the bottom whole car-sve isto kao i top to bottom, ali po cijeloj dužini vagona
-Top the bottom whole car with Character-cijeli vagon od dolje do vrha, po cijeloj dužini vlaka s jednim ili više likova (pogledaj sto znači Character)
-All City-writer prisutan u svim djelovima grada
Bombing and art!
Treba znati razliku između teganja,šaranja,po fasadama,ulazima,staklima i ostalim javnim mjestima i umjetnosti(grafitima)!Grafiti i tegovi nisu isto ja čujem kako se govori po gradu,išarani zid i svi govore gle ove grafite,te treba u zatvor!A kada vidi lijepi peace nikom ništa!E pa to je primjer ljudi!Znaci ako na zidu piše a.c.a.b,a na drugom jebeni grafit neki ljudi to neće razlikovati!To je po njima sve šaranje a cak ako je grafit na dozvoljenom zidu!Grafita ima svakakvih i svugdje, od običnih šarotina pa do pravih umjetničkih dijela. "Grafiti se crtaju svugdje, na bilo kojoj praznoj površini, najbolje je na što prometnijoj ulici ili na pokretnom vozilu jer se onda tvoj crtež kreće i vidi ga mnogo ljudi", kaže M., grafiter koji je zamolio da ostane anoniman.
Crtanje i kazna
Razlozi anonimnosti kriju se u zakonu koji sankcionira crtanje grafita, doduše, samo prekršajno. "Da bi se grafit nacrtao, često se mora preskočiti ograda, provaliti brava ili napraviti neki prekršaj druge vrste, a to su kaznena djela pa kada bi mi netko saznao ime, postoji mogućnost da me osude čak i na zatvorsku kaznu", kaže M. i dodaje, "u zadnje vrijeme se ne crta po vlakovima jer što smo mi više šarali, to je osiguranje postajalo veće i sad se samo malo luđi likovi, uglavnom klinci, time bave. Moraš biti brz ili se praviti blesav, neki od nas imaju moralne vrijednosti i drže do toga da ne crtaju po spomenicima ili privatnim kućama, dok drugima ništa nije sveto".
Različiti ljudi različito doživljavaju grafite; nekima su na prvi pogled dobri, nekima treba neko vrijeme da se naviknu, a neki ih nikad ne dožive. "Kad sam se prvi put susreo s grafitima, učinilo mi se to kao odličan omjer kreativnosti i buntovništva", objašnjava M. i nastavlja, "već se nekoliko godina ne bavim time ilegalno, naime završio sam faks i ne želim si priuštiti frku bilo kakve vrste".
Na pitanje o zaradi novca grafitiranjem, M. odgovara: "Može se time zaraditi fina para, no plaća nikad ne može biti redovita, već s vremena na vrijeme".
U svijetu, ta se pojava počinje primjećivati krajem šezdesetih i sedamdesetih u siromašnijim dijelovima New Yorka. "Danas se grafitima bave svi koji to žele i ne može se generalizirati jer grafiteri mogu biti hip hoperi, punkeri, skejteri, siromašni ili bogati, mladi ili stari".
Batine i adrenalin
Jedan drugi, još uvijek aktivni, grafiter D. kaže da je "adrenalin glavno gorivo koje pokreće cijelu scenu".
"Moraš biti brz, na oprezu da te čuvari ne iznenade i prije svega to mora izgledati dobro, tako da unaprijed moraš imati shemu onoga što želiš napraviti, gdje i kako. Čuvari HŽ-a znali su premlatiti neke ljude koje su ulovili da to rade", rekao je D.
D. kaže da za grafitiranje treba imati i mnogo ludosti. "Bilo je pritiskanja kočnice za slučaj opasnosti i brzinskog sprejanja vlakova na dijelovima pruge između Zagreba i Zaprešića".
Grafiteri se kreću u skupinama koje se nazivaju klanovi ili crew-ovi s brojem članova od dva tri, pa do dvadesetak. "Grafitiranjima klanovi zapravo obilježavaju teritorij i pokazuje se snaga svakog pojedinog klana. Vani je to mnogo izraženije, gdje postoje klanovi koji mogu preko noći iscrtati čitave kompozicije vlakova", kaže D., a M. dodaje, "postoje i takozvani JAM-ovi gdje se klanovi sastaju i razmijenjuju iskustva i kontakte".
Ekstremni djelovi bavljenja grafitima mogu se uočiti na vrhovima zgrada i na visokim katovima. "Neki su toliko zaluđeni da alpinističku opremu zakače na vrh krova i spuste se do određenog kata zgrade i iscrtaju takozvani ROOFTOOP", kaže D.
Grafiter D. priča i o brutalnijoj strani cijele priče koja malo više podsjeća na urbane djelove New Yorka. "Znalo se dogoditi da dođe do tučnjave jer bi jedan klan precrtao piz drugog klana pa bi ga ovi tražili po gradu. Meni je to totalno glupo, ali neki se ljudi uvrijede ako im pošaraš piz. Moja potreba za kreativnošću zadovoljena je dovršavanjem grafita. Hoće li netko to pošarati ili ne, nije mi toliko bitno".
Pristojni grafiteri
M. kaže da nije cijela scena ovisna o adrenalinu i opasnosti. "Često smo znali pitati ljude na prvim katovima i prizemljima je li OK da crtamo i u devedeset posto slučajeva nitko nije imao ništa protiv jer im je jasno da to nije vandalizam, već izričaj".
Scena se u posljednjih dvadeset godina toliko razvila da postoje i razni stilovi raznih gradova. "Utjecaj cijele scene čini to da je teško biti originalan, a to je ono što se traži. Dolazi do utjecaja raznih stilova, postoji skandinavski, pariški i, meni najdraži, dortmundski stil, no najviše se cijeni ako uspiješ biti originalan", kaže D.
Scena u razvoju
Načini iscrtavanja grafita uvelike su se promijenili od početaka do danas. "Postoje firme koje se bave izradom sprejeva i kapica isključivo za grafitere. Danas oni nisu štetni za okolinu ili za onog koji se time bavi", kaže D. i dodaje, " iz street arta izišlo je mnogo toga što nema veze sa samim grafitima. "Postoje art umjetnici koji svoju umjetnost zadržavaju na ulici i isključivo su ilegalni. Kod nas sve je to progurano od par entuzijasta koji su si stvarno dali truda, devedesetih su pokrenuli i magazin "Zgb-Kaos" koji je izlazio po potrebi, otprilike jedanput godišnje do 2001.", govori D.
Urednik neprijavljenog časopisa "Zgb-Kaos", Siniša, kaže da je na sceni došlo do zasićenja. "Mi smo svojevremeno bili jedini časopis u Hrvatskoj na tu temu koji je izlazio na puno stranica, bez reklama i sami smo to radili za svoj gušt i iz ljubavi prema tome".
Krupni kapital na iskorištavanje tako plodnog potrošačkog tržišta nije dugo čekao. "S dolaskom komercijalizacije sve je postalo lakše, dostupnije. Današnji europski grafiterski časopisi prepuni su reklama, no samim time nešto se izgubilo jer kad biznis uđe u stvar onda iz nje iziđu čari, a zbog čari se to i radi", kaže Siniša.
Što ozbiljnija kazna to više adrenalina
Kazna za crtanje grafita je od novčane, do godinu dana zatvora. "Pogledaj malo po gradu dok se budeš vozio tramvajem pa ćeš vidjet koliko su realni takvi zakoni. Uostalom, ako nas počnu hapsiti za ozbiljno, a tek onda će postati dobro" kaže D.
Trošak za grad
U gradskom uredu za komunalne poslove kažu da je, unatoč radu u dvije smjene, jako teško uhvatiti osobu koja crta grafite. Nužno je i utvrditi indetitet uhvaćene osobe. Ipak, komunalni redari to ne mogu bez intervencije policije.
"Grafiti uvredljiva sadržaja prema bilo kome se interventno, po dojavi, uklanjaju, a do 31. listopada na obnovu pročelja zgrada potrošeno je 600 000 kuna," kažu u gradskom uredu.
Grafiter D. na takve cifre gleda s podsmjehom: "Ma to je obično bacanje novaca jer grafiteri jedva dočekaju da se zid prefarba kako bi mogli dobiti prostora za crtanje. Ne može se to iskorijeniti, i sam pokušaj je ludost jer je to tototalno rašireno
Post je objavljen 19.01.2008. u 18:30 sati.