|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr Parental Advisory I Say ***** Alot Icons
Ema
EMa i Kika
Karlojakov
dizajni
mutavo deriste
sk8
SUPER DIZAJNI
YOU TUBEshoptp://www.imagechef.com/" target="_blank"> 
con 
s.htm">
target="_blank"> 
p style="margin-top: 0; margin-bottom: 0">
ef="http://imageshack.us">
tp://www.bigoo.ws/9-Icons.htm">Friendster Layouts
href="http://zubalodizajn.blog.hr">
Blog.hr
Ema
EMa i Kika
Karlo
dizajni
mutavo deriste
sk8 shop
Street vert
Za pocetak, postoje dva stila skejtanja; vert i street.
Vert stil je stil u kojemu se vozi po posebnim poligonima, street je voznja po ulici, preskakivanje stepki i svega ostaloga sto se nalazi na ulici.
IME:alan
PREZIME:neobično
VOLIM:sk8,dobru mjuzu,slatkiše,dobre frendove-ice
MRZIM:školu,idiote koji ne znaju što je sk8, školu,cajke
SLUŠAM:Punk i Rock
GODINA:11
STOLJECA:0
Fenomen, koji možemo obzervirati diljem svijeta, u slengu, zove se GRAFFITI. Taj fenomen je započeo u New Yorku na prelazu 60-ih i 70-ih. Kako su ljudi iz cijelog svijeta vidjeli prvi vodootporan marker (zvani Flow-Masters), mladi ljudi su počeli pisati svoja imena ili nadimke na zidove zgrada, sadnučića za poštu, telefonske govornice, podzemne prolaze, in a kraju na podzemne željeznice. Prvo je to prozvano single hitting, a kasnije tagging. Bilo je to vrijeme kad je nekolicina mladiih ljudi započela rivalitet s ostalima kroz pisanje vlasitih potpisa. Najvjerojatnije najveću kolekciju potpisa imao je lik po nadimku TAKI 183, koji je imao interview s New York Timesom u 1971. Pravo ime mu je bilo Demetrius. Bio je mladi Grk koji je radio u New Yorku kao pomagac u svim mogućim poslovima. Zbog toga je često putovao podzemnon i u to vrijeme se potpisivao na sve do čega se mogao domoći. Ostali poznati writeri iz tog vremena su: JOE 136, BARBARA 62, EEL 159, YANK 135, EVA 62. Na prijelazu 60-ih i 70-ih MTA(metrtopolitanska služba za podzemne željeznice) trebala je potrošiti preko 300.000 dolara na micanje potpisa iz podzemnih željeznica. Taj iznos bio je jednak 80.000 radnih sati potrebnih za uklonjivanje graffita. Iako writeri nisu bila samo djeca nego i bande koje su na taj naćin označavale teritorij i pokušavale pozpularizirati taj oblik komunikacije. To je najverojatnije jedan od najvažnijih podataka zbog toga jer je poslije objave inerviewa s TAKI 183, stotine klinaca počelo pisati svoje ime posvuda.Imena koja su bila napisana na hardcore mjestima vrlo brzo postala su ubrzo poznata. I vlasnici tih potpisa su dan za danom postajali sve veći heroji u svojoj okolici. Kad je s boja u spreju izumljena graffiti je bio jako popularan, a usput i sve vidljiviji. Nakon nekon vremena na zidovima nije više bilo mjesta i novi potpisi su postali nevidljivi između par slojeva boje. Trebalo je izmisliti neki novi stil koji bi bio ekstravagantniji i naravno neobičan.Kroz to vrijeme tagovi su postali neka vrsta ujetničkog izražavanja, nove vrste grafika i crteža koji su bili karakteristični za neke writere. Slova su postajala sve veća, s dodanim vanjskim crtama i povezana takozvanim *throw outom*. To je bilo rođenje nove vrste grafita nazvane *Piece*. To je skraćenica od riječi masterpiece. U to vrijeme najpopularniji medij za graffite je bila podzemna. U 1973 New York Magazine Newspaper je započeo natječaj za najbolji graffiti u podzemnoj i osnovao je Tags nagradu.Stilovi su postajali veći i dodana im je treća dimenzija, i *throw out* na mnogo novih načina. Tako je u 1976. osoba pod imenom CAINE 1 obojala prvi cijeli vlak, a poslije nje grupa pod imenom Fabulous Five je obojala drugi. U isto vrijeme mladi ljudi su se jako trudili kako bi napravili svoj vlastiti stil. Nakon stisnutih slova u graffite su dodane točke, zarezi, neuobičajeni načini pisanja slova ili potpuna deformacija istih. U to vrijeme su smišljeni svi kultni stilovi u pisanju. Jedan od njih je bila strelica koju je izmislio PHASE 2 (on je izmislio i mjehuriće). Grafičke kompozicije koje su bile rađene sa slovima nisu bile ništa duže. Tako jet a nova tehnika stvorila inovativan stil nazvan *Wild Style*. S vremenom su došli pozadinski efekti na graffitima i i novi writeri su ih prihvatili ii z njih razvijali svoj osobni stil. Ali su se svi ipak sjećali ljudi koji su eksperimentirali sa sprejem na podzemnim željeznicama. Ti ljudi su stvorili pravu sliku graffita. Na primjer HONDO je napravio prvi od poda do vrha, PHASE 2-strelice, bubble styl, itd. Za to cijelo vrijeme kreacije tisuće writera koštale su MTA stotine mijuna dolara. Općenito govoreći, između 1970.-1980. MTA je trebala potrošiti 100-150 milijuna dolara kako bi maknuli graffite ili stavili siguronosne sustave. Taj novac je potrošen, u najviše slučajeva, za neuspjele testove micanja graffita. Naprimjer prosječna cijena micanja jednog kvadratnog metra je oko 750 dolara, a jedan cijli vagon je 78.000 dolara.Na kraju 1978. novi system micanja graffita je izmišljen. To je bila voda sa specifičnom kemikalijom pod velikim pritiskom (bila je nazvana *buff*). Jedino je BLADE izgubio stotine cijelih vagona u to vrijeme. Ali za starije vlakove nazvane *coffins* (bili su izgrađeni u pedesetima) buffing system nije radio perfektno. Sistem je samo izbrisao pola graffita. Izgledalo je kao da su ti vlakovi još zmazaniji. Sprejati na novo obojene ili buffane vagone je bio novi izazov za mnoge writere. Usprkos tome, system je radio bolje nego ikada i svaki graffit koji je bio nacrtan je ubrzo nestao. Ali je MTA i dalje trošila puno novaca na izgradnju siguronosnog sustava u cijelom NY podzemnom sustavu. Čak su i spremišta obrubili pet metarskom žičanom mrežom.Osiguranje je postalo bolje i nasilnije. Zbog toga je writer Lee Quinones bolje znan kao LEE, 1978., započeo ukrašavati svoje susjedstvo. Promijenio je tmurno područje uz Brooklyn Bridge u spektakularnu i poznatu galeriju graffita. Bojao je skoro svake večeri zidove pokraj igrališta za baseball. Neki ljudi misle kako jet u započeo važan smjer u graffitu. Writeri su počeli crtati na zidovima , a ne više na podzemnoj. Freddy iz grube FAB 5 je bio jedan od ljudi koji je bio zainteresiran za svoje okružje. On je napisao članak za Village Voice novine o tom novom inovativnom smjeru u graffitiu. U isto vrijeme je Claudo Bruni, vlasnik Medusa galerije u Rimu, došao u New York kako bi nešto saznao o graffitu. I tako su LEE i FREDDY postali prvi writeri koj su prezentirali svoj rad u Europi. U 1983. Yaki Kornblit, prodavač umjetnina iz Amsterdama, došao je u New York kako bi pronašao najtalentiranije writere. Htio je prezentirati tu vrstu umjetnosi ne Europskom tržištu umjetnina. Mislio da će biti popularno isto kao i Pop-Art prije 20 godina (koji je isto doveden iz Amerike). Sakupio je poznate writere kao što su: DONDI, CRASH, RAMELLZEE, ZEPHYR, FUTURA 2000, QUIK, LADY PINK, SEEN, BLADE i BIL BLAST. Izložbe njihovih crteža u muzeju Boymans van Beuningen bile su veliki uspjeh. Kritičari i kolekcijonari govorili su pozitivno o njihovim radovima. Ta izložba nije bila posljedna. Ona je imala jako veliko značenje za promociju graffita u Europi. Mladi ljudi iz Nizozemske su bili (i najvjerojatnije još jesu) jako navučeni i u to vrijeme su se na ulicama počeli pojavljivati prvi graffiti. Godinu poslije tih izložbi je bilo legendaran susret Nizozemskih writera s najtalentiranijm iz NY. Taj susret se dogodio u NY. To je bio početak ozbiljnog writanja u Nizozemskoj ali i u ostatku svijeta. Tada su se writeri podijelili u dvije skupine. Prvi su počeli razvijati smjere prave umjetnosti, stavljali su nove motive i imali drugačije inspiracije. Njihovi crteži su postjali sve veći i jako prodavani. Oni su izgubili korijen sa izvorima jer je njima sprej bio samo jedan od mnogih drugih stvari kojima su stvarali. Druga grupa su bili writeri spojeni s tradicionalnim graffitima na zidu. Ta se grupa sve više razvijala i sve više mladih ljudi se počelo baviti svime poezanim, tj. počeli su brejkat, repat i DJ-at. To je bila graffiti scena ulice. Na početku 80-ih Hip-Hop kultura je postala popularnija u Americi i počela se razvijati u Europi. Najvažnija stvar je to što su mediji promovirali tu kulturu. Zahvaljujući njima, i posebno legendarnim filmovima, spotovima i knjigama graffiti su postali jako popularni. Najveću zaslugu ima Steady Crew zbog toga jer je njihov član bio DOZE, jedan od najpoznatijih writera iz NY. U cijelom svijetu su se mogli vidjeti graffit. To vrijeme je zapravo početak univerzalnih graffita.
Našao sam ovaj tekst o povijesti grafita na Tha Chaosu
