srijeda, 11.06.2008.
...?...
...gledam u tvoju poruku, ali ne usudjujem se procitati...
...ne zato sto me strah, ili zato sto se plasim od cega ce da se sadrzi....
...vec jednostavno jer nisam sigurna da li zelim znati sta si napisao...
...i pitam se gdje smo pogrijesili...
...u kojem trenu smo postali toliki neprijatelji da se gadjamo pivskim flasama po kaficu...
...pa zar nismo do prije dva mjeseca fino i kulturno pricali...
...bar preko interneta...
...sto se tice tog 'bivsi druze' vise se ne osjecam ni kao da sam to...
...ne pricam o tebi...tvoje ime mi nije preslo usne dugo vremena do one noci...jer nema potrebe da te spominjem i da pricam o tebi...od toga nemam nista i price o tebi mi nista ne znace...
...kazes da ti je zao onog sto se desilo...
...da li je to neka vrsta izvinjenja sa tvoje strane?
...jos uvijek ne mogu vjerovati da si u stanju tako nesto uciniti...da si to ustvari i ucinio...
...i ne, ne pricam ja--nego drugi...
...jer ti si taj koji je tu noc pogrijesio...i to suvise...
...zasto ti je to trebalo? zar me toliko mrzis? zasto? pa ti si onaj koji je mene ostavio-ja bi trebala mrziti tebe...
...i znam da se ne sjecas sta si ucinio...
...znam da se ne sjecas sa kakvom slasti si bacio onu bocu na mene...bez razloga...bez povoda...pa ni rijec ti nisam rekla...samo te pogledala...i jos sada vidim kako je bacas prema meni...i ne mogu vjerovati...i jos izlazis iz kafice i sa onim cinickim osmijehom ides prema meni...zasto me nisi udario tada? kada sam trazila da to ucinis...kada si imao sansu...jer kao sto sam ti rekla tu noc, ne bi ti bilo prvi put...
...ako nista drugo, kako te nije sramota...pa nakon svega kroz sta smo prosli, nikada tako nisko nisi spao...
...tako sam bila ljuta na tebe, povrijedjena, ali najvise razocarana...nisam htjela priznati da si to ucinio...a ipak, ostaje samo hladna istina da jesi...
...hladno i bez razmisljanja me pogodio bocom piva...kao da sam musko, kao da me mrzis iz dna duse...
...moj jedini grijeh sada kada si ti u pitanju je to sto te i dan danas branim od drugih...od njihovih povrijeda i ruznih rijeci...
...u ova dva tjedna bezbroj puta sam cula 'zasto ga nisi strpala u zatvor?', a ja im uporno govorim da nisi bio svjestan toga sto si ucinio...jer te znam...i znam kakav si kad se napijes....
...i sada u subotu jedna cura se dere na mene i kaze 'JEBOTE ON, STO GA TOLIKO VOLIS?!?!' i ne shvaca da ne...ne volim te...ali isto tako...nemam snage da te mrzim...jer nisam kao ti...
...a to sto me pitas ima li ikakve logike u tome sta ti radim...to ne razumijem...sta ja to tebi radim? nikada ti nisam rijec rekla kada sam te vidjela vani, kada te pogledam to je slucajno...i ne pricam nikome nista...jer nakon svega...vise se i nema sta reci...
...i zato reci mi...
...STA JA TO TEBI RADIM???
- 22:37 -
subota, 07.06.2008.
...i wonder...
...who has given you the right to even think about me, let alone write me...
...what has made you think that i care anymore...
...& still...i, myself, question that....
...i've asked others not to judge us...
...but why ask of others what we're unable to do ourselves...
...you apologize, without actually doing it...
...believing that it will matter...
...thinking...no...knowing that it will be accepted...
...but this time you're wrong...
...i have no strength for forgivness any longer...
...not for you, at least...
...only God knows how long and hard i've tried...
...but it's been long since i've given up...
...& i realize that i was right after all...
...that night...hurt you...
...because a smile has once again found a way to my face...
...and you hated it...
...hated the knowledge that my life didn't end when you left...
...even though we both expected it to...
...no...
...when you left...
...that's when my life finally began...
...something for you to keep in mind...
**Ako ikad dodjes ti
vrata cu ti zatvoriti
srce cu zakljucati
na silu osmijeh zadrzati**
...because...
...never again will i open the door @ 3am...
- 18:24 -
...da, jaka sam...
- 09:07 -
