utorak, 16.08.2005.
'markes'
uvijek si tu....
kako sam te cudno upoznala....
dosada je bila povod tome...a pretvorilo se u mnogo vise...
smatrala sam te vrlo bliskim....zeljela te pored sebe...
ne znajuci nista o tebi...
ponekad sam bila fina, a ponekad zla...
pricali smo samo preko neta...
s uzbudenjem sam otvarala mail, nadajuci se ponekoj poruci od tebe...
pisao si mi rijecima pjesnika...ponekad te cak nisam ni razumjela...
ali osjetila sam sve sto si mi zelio reci...
uvijek si me znao usreciti...naciniti da se osjecam bolje...
bio si mi prijatelj...ponekad i 'ljubavnik'.
bio si mi masta i zelja...nesto sto se krije u snovima...
pojavljujes se kao da osjetis da te trebam...i opet nestajes kad si siguran da cu biti ok...
bez tvoje blizine i tvojih rijeci....
kada si nestao prvi put i pojavio se pod drugim imenom...bilo mi je krivo...
pricali smo na drugaciji nacin--nekako otvorenije, i nisam bila sigurna da li mi se to svida...
pokusavala sam da te povrijedim svojim tonom...svojim rijecima...
a ti samo nastavljao svoje....ljubeci svaki dio mog tijela slovima...
zavoljela sam te...ono sto si mi predstavljao...
nasi razgovori su postali sirovi....nestala je ona mreza maste...
nije mi se to svidalo...i otjerala sam te od sebe....
nestali smo oboje...svako u svoj svijet....
pitam se da li sam imala pravo da te opet trazim....
pisem mail sa subjektom 'da li me se sjecas...?'
da li sam imala pravo da osjetim onu staru srecu i zadovoljstvo kada si se javio..
trazim te i nestajem....osjecam se kao da te koristim....
prokleta sam...kada si u pitanju...ne, nikada nisam bila ljubomorna...
jer uz tebe osjecala sam se specijalno...osjecala sam da ti znacim nesto...
uz tebe mi je bilo sigurno....JA sam bila sigurna....
pitas zasto sam nestala....zelim pojasniti, a ne znam kako....
to mi nesto ide slabo ovih dana sa mnogo ljudi u mom zivotu...
dajem ti adresu bloga i nadam se da ces shvatiti....
da se neces ljutiti i da ces vidjeti sto sam --kakva jesam...
u pravu sam...razumijes...u tvojim rijecima nema optuzbe...
samo ponuda za razumijevanje....i znanje da ces ipak biti tu ako te zatrebam...
pitam se da li ces citati ovo jos ponekad...
ali samo znam da ne zelim da te izgubim...
da nestanes....
a nikada necu otkriti tko si....
- 18:26 -