petak, 24.06.2005.
sada te volim...ako je moguce...onda i vise nego prije..
a sada sam happy...happy jer vise nema lazi i tajni...
sve je cisto...idem dalje...sad cu moci...
volis me...u to vise ne sumnjam...sigurna sam posve...
zbog subote...zbog razgovora...zbog rijeci...
dokazao si jer si bio sa mnom pred drugima...
jer si se brinuo da mozda te nisam prevarila...
plasio si se...
a nisam...
to ti nikada ne bi ucinila...
ma sta god medu nama bilo...
i sta god ti ucinio...
moj si...
sada to vjerujem potpuno...
shvatam gdje sam u misljenju pogrijesila...
ali sad pocinjemo ispocetka...
cisti, sretni i sa ljubavlju i njegom...
znam da ides...
ne znam sta ce biti kad se vratis...
neki kazu da to nije dugo,
ali nekima neces nedostajati kao meni...
zelim ti srecan put i mnogo lijepog vremena i provoda...
dole ces iskreno biti srecan...
(a uz to se i odmoriti od mene :))
vidjet cemo se opet...
cak i ako se zaljubis...
sto i nije tako losa stvar...
cekat cu te...
mozda ces pripadati drugoj kad se vratis...
ali ja nad tim nemam kontrole...
sve najljepse i ne zaboravi me...
2/09/'02 lovop i sejtanka
2/18/'02
3/17/'03 bebe i anja
till now dudek i lolek
- 02:46 -
utorak, 21.06.2005.
Ipak ne mogu vise...
Prije dvije noci sam sanjala da si saznao da imam lozinku za tvoj voicemail...galamio si, i pitao zasto te opet provjeravam...a ja ti odgovarala da imam pravo...
A da li ga imam??? I ko mi ga je dopustio?
I sama sam kriva...opet zenski glas na poruci...Osjecam kako me gusi u grudima...ne mogu disati...
zovem te i pitam sta ima novo...uporno ponavljam pitanje dok me ne pitas da li sam poludila...
Smijem se...placem...sve u isto vrijeme...
Jucer smo imali jedan od onih 'OZBILJNIH' razgovora...Govorio si mi da te boli jer ne mozes preci preko nekih stvari...Ali mozda jednostavno ne zelis... Kazem ti da se osjecam kao komad otpada...da si tu samo zato sto nemas sta drugo raditi...da sam ti samo 'brze prolazno vrijeme'.
Ma znam, osjecas nesto za mene--moras, inace ove tri godine ne bi imale nikakav izgovor...
Ides u Bosnu za tacno 16 dana...Mislis da sam uzrujana zbog toga...Govoris mi da se neces ozeniti..
mislis da se toga plasim...ma zeni se--nek ti je sa srecom...ali nije to ono sto me muci...
Muci me to sto uporno govoris da si vjeran, da nemas nista ni skim....a onda nepoznate zenske poruke na telefonu...
Voljela bi znati kako ces to objasniti...kakav izgovor ces upotrijebiti ovaj put...
da li ces se uopce badrovati da ga izmislis...ili ces jednostavno
ipak sve priznati...
Pitam se da li mi je stvarno krivo onoliko koliko mislim da jeste...mozda sam se vec odavno navikla na to od tebe da bi mi previse smetalo...
Da li pravim gresku ovim sto ti govorim???
Bojim se sta ce ovo uciniti medu nama, ali svejedno mi je...
Ne mogu se vise boriti za ono sto mi ne pripada...za nesto sto nikada
necu imati sa tobom i sto mi neces pruziti...
Nisam za tebe...a mozda je naopacke...mozda si ti onaj koji nije za mene...
Ko ce vise znati...previse vremena smo skupa da bi se razlike vise vidjele...
Vise nista nije vazno...nek bude kako odlucis...
Govorim ti ovo jer ne zelim vise muciti sebe...
a to je jedino sto ovim cinim...
Ne treba mi to...ni u zivotu, a ni od tebe...
Sjeti se kada sam ti jednu noc rekla da cu ti jedan dan reci nesto...
Jednu tajnu...
Bio si uporan...zelio si znati sta je i bio ljut...
Rekla sam ti da je to ono sto si sa Alenom stalno razgovarao...
Ali nisam bila iskrena...
U drugim rijecima, slagala sam ti...
Tako da bi me pustio na miru...
Da me vise ne bi ispitivao...
Zato jer nisam bila spremna...
Znala sam da ce nas ovo razrusiti...
ali mozda ce nas ipak zbliziti...
Imat ces vremena da razmislis neke stvari..
Da vidis da li ti ja u stvari znacim ista od onog sto stalno tvrdis...
Pitam se kako ces reagovati na sve ovo...
Ali nisam sigurna da li ce imati ikakav utjecaj na mene...
Tako sam saznala za Reinu...za New York...za Michigan...
i sada sigurno za St. Louis...(ali to ipak moze biti i Chicago)
Tako sam znala da pricas sa Alenom...i da si je zvao onaj dan kada si
prosli put isao u Bosnu...Rekla ti je da dodes kada podes tako da se mozete
oprostiti...
Tvoj telefon medu nama je bila jedina iskrena stvar...
ili bar jedina stvar sto je otkrivala istinu...
Preko njega sam saznala ko i sta si...
A mislila sam da te tako dobro znam...
Kako se osjecas dok mi lazes u oci???
I to jos nakon svog ovog vremena...
Mozda je ona pak 'Mustafina' ili 'Samirova' prijateljica...
Mozda ti nemas pojma ko je ona...
A mozda to vrlo dobro znas...
Vise nisam ono sto ti treba...
Nikada nisam bila ono sto si trazio...
U tvoj zivot sam dosla kao kazna...
Kazna za neki grijeh sto si nekada nacinio...
A mozda i ne...
Mozda postoji neki bolji razlog za moje stanje u tvom zivotu...
Mislila sam da znam sta je, ali ocigledno nemam pojma...
Vise mi se ne place...
Prestalo je da me gusi...
Nisam sjetna...niti ljuta...
Samo prazna...
Prazna...bez osjecaja...
bez misljenja...bez volje...
I opet ono staro...
'A VOLILA SAM TE
Cemu to uopce vise sluzi...
Zasto jos uvijek trazis poljubce na kraju
razgovora...
Da li da bi ih mogao dati njoj...
Izvini...
Ne zelim da te ljutim...
niti da te povrijedim...
mada sam sigurna da to nikada necu moci
uciniti ni kad bi htjela...
Kako povrijediti osobu kojoj ne znacis nista???
Bilo mi je tako divno sa tobom...
Cak sam se na trenutke uspjela ponadati necemu vise...
Mozda dok smo gledali filmove ili spavali...
mozda dok si mi onako iz navike poslao poljubac...
U tom trenu sam mislila...
da ipak...
da mozda...
a onda tako snazno i gorko shvatila da ipak...
neces...
cak ni mozda...
ni onako slucajno...
ma ni zbog navike...
Ali zbog cega onda hoces...
Zbog cega si onda htjeo...
Svo ono vrijeme si tu...
Nikada da odes...
Zasto???
Zasto kada te ja samo uklinjem???
Ne donosim ti srecu nit zadovoljstvo...
Ne donosim ti nista...osim losih stvari...
Ne razumijem te...
ne razumijem sta se desava medu nama...
od nas sta ce biti...
da li uopce i postoji to 'mi'
ili je se davno izgubilo u nekoj maloj svadi ili nepotrebnoj sumnji...
Ma gdje smo nestali...
i kada???
Reci mi da se mogu vratiti nazad...
Da mogu probati pronaci nas...
Negdje zatrpane u svemu sto je bilo...
Da pronadem one sale i tvoje zezancije...
Djecije zelje i sanjarenje...
Reci mi gdje da pronadem tebe...mene...
nas...
jer voljela bi...
probala bi opet...
cak i nakon svega...
opet bi se borila...
i kada vise nema potrebe...
i kada je sve davno zavrseno...
i kada vise ne postojimo...
Borila bi se i pronasla bi nas...
bar neki mali djelic onog sto smo bili...
i cuvala bi ga...
Borila bi se za njega...
jer tek onda bi znala da jos uvijek postoji...
mala sansa...neka mogucnost...onaj zracak svjetla...
I sada ti govorim istinu...
reci ces da su sve ovo moja sasava piskaranja...
da se nista nece promjeniti...da je sve ipak isto...
reci ces mi da me nisi varao...da nemas pojma ko je taj
glas na poruci...reci ces da te ne ljutim i da odrastem vec jednom...
A neces shvatiti da sam to uradila nocas...
Napokon sam odrasla...u mnogim smislima...
Jer odrasle osobe znaju kako da dopuste da bude kraj...
One znaju da sakriju bol...
i da nastave svoj zivot...cak i ako je tesko..
cak i ako nisu sigurni da mogu dalje...
Koliko god mi nedostajao....
koliko god te volila...
bit cu jaca od sebe...
pa makar cak i poludila...
Dopustit cu ti da budes srecan...
a jedini nacin na koji ces to ikada biti...
JE KADA JA ODEM...
Vise ne znam sta da kazem...
ne znam sta da pisem....
dovoljno sam luda...
A imam jos tako mnogo reci...
neznam kako...neznam gdje poceti...
da li uopce vise ima svrhe...
Ne zaboravi me...
jer voljela sam te...
jer jos dugo cu te cuvati uz sebe...
jer bila sam luda...i uporno gurala...
OBSESSION
Pitao si me sta ta rijec znaci...
trazio da ti je pojasnim...
sjeti me se ponekad...
ako nista drugo, bar ces se dobro moci
nasmijati...slatko...jer bila sam luda....
- 20:07 -
subota, 18.06.2005.
a mislila sam da me volis......
Zar je moguce da sam se i ovaj put zajebala???? Zasto mi to dolazi kao tako veliko iznenadenje??? Nepoznati zenski glas na tvojoj poruci koji ti tepa, 'Spavalice, hajde ustaj.'
Slusam poruku bezbroj puta, ne bi li mozda prepoznala ko je, ali nemam pojma. Jedino sto znam je da je poruka ostavljena u 9:07pm, Cetvrtak uvece.
Mozda si je upoznao prosli vikend kada si otisao u St. Louis i nisi se javio 3 dana?
Mozda, jer od tada stvari medu nama i nisu kako treba...
ali ipak, mozda i nisu bile bolje od prosle tvoje prevare...mozda mi se samo cinilo da jesu...
Neznam, nije vazno. Mada sam znala biti sigurna da me u trenutcima volis--ali to je absurdno.
Ti neznas sta ta rijec znaci, niti si je u stanju opisati.
HLADNOKRVNA ZIVOTINJO
Zoves-prepiremo se-oboje trazimo neki izgovor za izlaz iz svega ovog.
A on ne postoji-ostajemo vezani onom starom navikom.
Pitas me da li cu izlaziti-namjerno govorim da hocu, mada znam da cu ostati kuci.
Ne izlazi mi se, jer znam da ces se i ti 'slucajno' naci gdje god budem bila i ja.
Da ce me tvoji oci proganjati cijelu noc...i da cu onda morat slusati kako sam plesala, koliko sam pila, i skim sam razgovarala. Bezpotrebna glavobolja. Zavrsavamo razgovor grubo, ionako su minute tisine duze nego rijeci...ma ne smeta mi, ali ti se nadas da hoce...S tobom se osoba navikne na sve..
- 16:31 -
utorak, 14.06.2005.
MRZIS KAD TI PRIDEM
A NOCAS SI TO ZELIO.
NOCAS SI MISLIO BITI FRAJER
I POKAZATI IM KAKO ME LAKO DOBIJAS
A ONI NEMAJU POJMA DA TI VEC ODAVNO
PRIPADAM.
DA SAM TVOJA I DA SI MOJ...
PA BAREM I AKO SAMO NA TRENUTKE...
- 19:19 -
Kakav divan osjecaj...
Nocas sam izgledala strasno lijepo-cak i sebi samoj...za promjenu. Tvoji drugovi mi zvizdali i keserili se kao hijene...nabacivali mi se...a ti me suteci promatrao. Uzivala sam. Bilo ti je krivo. Nista mi to njihovo nije znacilo. Ali tvoji osjecaji jesu. Smijala sam se glasno, znajuci kako se osjecas. Bilo ti je krivo, a meni drago. Obozavala sam kako si mi pokusavao ocima reci stvari kojih nocas nisam zeljna. Smetalo ti je sto sam vesela-mislio si da cu zbog svega sto je bilo ostati kuci...I planirala sam--sve dok nisam shvatila da nema potrebe. Mjenjas pice-sa piva na stok-cemu razlog tome? Meni vodka niz grlo ide kao voda. Da li se natjecemo ko moze vise popiti? Ti--imas stomak kao dokaz. Drugi ne primjecuju nista. Ne znaju za nas. Tvoj izbor. Tvoja greska. Ali zasto te to sada pece? Sjedam pored tebe, a ti me sapcuci pitas sta sam ovim postigla? Smijem se-i odgovaram da sam samo zeljela ici na muziku. Podrugujem ti se i to ti smeta. Uzimas casu i naglo ispijas pice... 'POLAKO, NASKODIT CE TI' govorim, a ti me s prezirom gledas i odgovaras, 'NISTA KAO TI.' Pitam se da li je to jos jedan od tvojih 'komplimenata.' Ali ne morim glavu na to. Zasto i bi, kada znam da ces na kraju i nocas zaspati pored mene...poslije svakog pica, slatke svade, i zestokog sexa...
- 18:57 -
ZIVI PIJESAK,
STO DUBLJE UPADAS
TEZE SE IZVUCI...
- 00:11 -
ponedjeljak, 13.06.2005.
Da li ce ti ovo mozda nocas znaciti nesto...za promjenu? Ili ce ipak opet biti ono sasavo piskaranje...bez ikakve svrhe? Dva dana kao luda zovem--vise od 100 poziva--a ti ni da se javis bar jednom. Ela kaze da ste otisli u St. Louis. Ne zanima me ni da li si niti zasto. Samo bi voljela znati zasto se nisi mogao javiti bar ni jednom. Ostavljam ti poruke pune bijesa da mi vise ne dolazis i da je sve gotovo...Nekoliko sati poslije ipak ti pisem da te volim...ali od tebe cak ni tada nista. Zamrzila sam onu tvoju prokletu poruku. Toliko sam je puta cula danas da mi je dosta za cijeli zivot. A ipak...zanima me sta ce ti biti izgovor svemu. Pravit cu se da ti vjerujem--previse si glup da shvatis da cu biti sarkasticna...mozda si sa drugom--mozda si je nasao--ali budi siguran da cu saznati ako budes bio sa nekom. Znas da sam uvijek do sada saznala.
Ali sta onda??? Da li cu opet poluditi ili jednostavno osjecati se prazno? Zar sam mislila da si mi 'vjeran' i da ces takav ostati? Sa tim pitanjem zakljucujem da unatoc ove tri godine sto smo 'skupa' ja te ipak uopce neznam. Mada znam da ce sve ovo na neki nacin ispasti moja greska. Reci ces da si nasao neku koju ne moras moliti za sex, neku koja te ne badruje svojim problemima i koja nije naporna kao ja. Ma neka, krivi me, ako ce ti na taj nacin biti lakse--nije ti prvi put-navikla sam.
Ali ipak se pitam, koliko jos ovako dugo? Trebali smo izdrzati jos ovaj mjesec dok ne odes, a onda sta bude... a ti ne mozes. Ovako ces otici mirne duse i neces se osjecati gresnim ako se zaljubis.
Ipak, cekam te...Gledam na sat i sve mislim da ces 'sad' naici... Sati prolaze, a ti kao d vise i ne postojis. Iskljucio si telefon. Znam jer ti se poruka odmah pali.
I pitas me da li ti vjerujem...da li mi nedostajes...i da li te volim...
Dobro promisli o nase 'tri' godine i vidi da li si uopce zasluzio i mrvicu od ijednog od te tri stvari...
Razmisli i reci me...
- 23:57 -
Pravimo dogovor...dan cemo provesti skupa...nazovi me do pola sest...prolazi i sest a od tebe nema poziva...Malo prije sedam telefon zvoni...Kazes posao si meni. Govorim ti da nisam kuci ali da cu biti uskoro. Govorim ti da cu te nazvati i 'nemoj da se ne javis.' Bit ces u Boccachi kazes i poklapljamo. Pred Boccachom sam oko 15 do 8 i zovem te. Ne javljas se ali parkirano auto ti je svjedok. Sjedam na klupu i odlucujem cekati koliko god budem morala. Zoves me i pravis neke glupe izgovore. Poklapljam bez pozdrava. Jos samo jednu partiju. Odlazim kuci. Zovem te ponovo u 9:10 u govorim ako ne dodes do 9:40 da i ne trebas dolaziti. 9:35 zvonis na vrata. Ulazis bez pozdrava i bez zagrljaja. Smrdis. Govorim ti da mirises na zensko, a ti odgovaras da sam luda. Gledamo film--lezem pored tebe...Nisi me dotakao ni trenutak u tih dva sata. Cak ni zagrljaj. Trazim ti da mi otkopcas grudnjak-mozda ce ti prsti slucajno preletjeti preko mojih bradavica...a opet nista. Film se zavrsava i idem prati zube. Dolazis za mnom i pravis frizuru...neprestano. Sumnjiv si mi. Lijezem u krevet a ti ostajes u kupatilu. Tek kada te zovnem dolazis. a moras ici. Mislim da se salis, ali ti uzimas naocale i govoirs da cemo se cuti sutra. Ne mogu vjerovati da ides... da neces ostati nociti. Pravis neki izgovor da ne mozes zbog roditelja, ali znam istinu. Ne zelis da ostanes...Sigurna sam da imas nesto sa onom konobaricom iz Boccache, but whatever. Tako sam bila zeljna tvog dodira nocas...cak i ono tvoje bezosjecajno tucanje bi mi bilo dobro. I da spavas na drugom kraju kreveta...ali nista...Ti imas preceg posla...precih stvari. Ne razumijes zasto sam ljuta! Govorim ti da nisi ni trebao dolazit kad smo dva sata proveli buljeci u TV. 'Ti si htjela gledati film.' Zasto uvijek moram biti ja ona sto je kriva? Pitas me sta hocu...Zelim da ti kazem da hocu da vratim vrijeme unazad, da te nikad ne upoznam, hocu da mogu zivjeti bez tvog vlasnistva...hocu da me tretiras kao curu...kao osobu, a ne kao bezosjecajni objekat...hocu da mi ponekad kazes lijepu rijec, da me dodirnes i mozda cak i poljubis...hocu da smijem imati prijatelje bez straha i da mogu izlaziti...ali ipak najvise zelim da te ne volim...hocu da te mrzim...e to je ono sto ja zelim...
- 23:43 -
Pocinjem ispocetka. Mozda ce ovaj put biti drugacije...na neki nacin bolje...ali mozda ipak sve ostane isto...Nikada i nisam trebala prestati jer jedino to me i dovodi do ludila...Ovo je jedini nacin na koji znam smiriti sve one vrtloge u tijelu...Samo ovako mogu ubiti svaki trag sumnji, svu onu nevjericu i ponekad cak i srdzbu. Primjetila sam jednu stvar-specificne pjesme me cine jacom. Zadnji put nisam plakala...cak ni molila-vec sam jednostavno prihvatila ono sto je tako silno zelio. Bila sam jaka kao sto je uvijek trazio od mene...Nije mu pasalo...nije razumjeo, a ja nisam nudila objasnjenja. A zasto i bi??? Ni on ih meni ne daje-cak ni kad ih zahtijevam. Ponekad ga toliko mrzim za sve sto mi je uradio...ali i ja sam kriva jer sam mu suteci dopustila...Dolazio je kad je htjeo sa mirisom druge zene na kosulji...Rijecima me vrijedao kao da dijeli komplimente...Rijeci ljubavi kod njega nisu postojale-ocekivao je da pretpostavljam sta osjeca za mene. Stidio me se, a ja nikada nisam mogla shvatiti zasto...Zbog moje proslosti??? Pa svako ima nesto u svojoj proslosti sto nije lijepo i sto bi volio promjeniti... A ja opet guram...samo se pitam koliko jos dugo? Puna sam svih bezveznih svada, svih lazi i zabrana... Zelim zivjeti a to pored njega nikada necu moci. On zeli da vlada, ali ja ne zelim da budem sluga...ali ipak kad nije tu-osjecam se prazno...mada sa vremenom i to ce proci. Kako sve ove pjesme govore istinu...ne mogu izabrati ni jednu jer nam mnoge pripadaju...Zelim da se mogu napiti i bar na tren te zaboraviti, ali znam od prijasnjih dogadaja da te se u to vrijeme najvise sjecam... A bolio si me kao nikada do sad...i trebao si me davno ostaviti...a ja sam davno trebala otici...a opet oboje ostajemo, ne znajuci razlog nego pomirujuci se sa bezveznim izgovorima...
Da li se volimo? Ne kao sto bi trebali ili kao sto mi mislimo da se vec volimo...Volimo se na nacin na koji volis omiljenu majicu...koju cak i nakon mnogih godina jos uvijek ponekad obuces za spavanje. Onu koju ne zelis baciti cak ni kada izgubi svu boju i dobije mnostvo rupa na sebi od vremena...
E tako se mi volimo...
- 23:22 -
