Marketing
Ipak ne mogu vise...
Prije dvije noci sam sanjala da si saznao da imam lozinku za tvoj voicemail...galamio si, i pitao zasto te opet provjeravam...a ja ti odgovarala da imam pravo...
A da li ga imam??? I ko mi ga je dopustio?
I sama sam kriva...opet zenski glas na poruci...Osjecam kako me gusi u grudima...ne mogu disati...
zovem te i pitam sta ima novo...uporno ponavljam pitanje dok me ne pitas da li sam poludila...
Smijem se...placem...sve u isto vrijeme...
Jucer smo imali jedan od onih 'OZBILJNIH' razgovora...Govorio si mi da te boli jer ne mozes preci preko nekih stvari...Ali mozda jednostavno ne zelis... Kazem ti da se osjecam kao komad otpada...da si tu samo zato sto nemas sta drugo raditi...da sam ti samo 'brze prolazno vrijeme'.
Ma znam, osjecas nesto za mene--moras, inace ove tri godine ne bi imale nikakav izgovor...
Ides u Bosnu za tacno 16 dana...Mislis da sam uzrujana zbog toga...Govoris mi da se neces ozeniti..
mislis da se toga plasim...ma zeni se--nek ti je sa srecom...ali nije to ono sto me muci...
Muci me to sto uporno govoris da si vjeran, da nemas nista ni skim....a onda nepoznate zenske poruke na telefonu...
Voljela bi znati kako ces to objasniti...kakav izgovor ces upotrijebiti ovaj put...
da li ces se uopce badrovati da ga izmislis...ili ces jednostavno
ipak sve priznati...
Pitam se da li mi je stvarno krivo onoliko koliko mislim da jeste...mozda sam se vec odavno navikla na to od tebe da bi mi previse smetalo...
Da li pravim gresku ovim sto ti govorim???
Bojim se sta ce ovo uciniti medu nama, ali svejedno mi je...
Ne mogu se vise boriti za ono sto mi ne pripada...za nesto sto nikada
necu imati sa tobom i sto mi neces pruziti...
Nisam za tebe...a mozda je naopacke...mozda si ti onaj koji nije za mene...
Ko ce vise znati...previse vremena smo skupa da bi se razlike vise vidjele...
Vise nista nije vazno...nek bude kako odlucis...
Govorim ti ovo jer ne zelim vise muciti sebe...
a to je jedino sto ovim cinim...
Ne treba mi to...ni u zivotu, a ni od tebe...
Sjeti se kada sam ti jednu noc rekla da cu ti jedan dan reci nesto...
Jednu tajnu...
Bio si uporan...zelio si znati sta je i bio ljut...
Rekla sam ti da je to ono sto si sa Alenom stalno razgovarao...
Ali nisam bila iskrena...
U drugim rijecima, slagala sam ti...
Tako da bi me pustio na miru...
Da me vise ne bi ispitivao...
Zato jer nisam bila spremna...
Znala sam da ce nas ovo razrusiti...
ali mozda ce nas ipak zbliziti...
Imat ces vremena da razmislis neke stvari..
Da vidis da li ti ja u stvari znacim ista od onog sto stalno tvrdis...
Pitam se kako ces reagovati na sve ovo...
Ali nisam sigurna da li ce imati ikakav utjecaj na mene...
Tako sam saznala za Reinu...za New York...za Michigan...
i sada sigurno za St. Louis...(ali to ipak moze biti i Chicago)
Tako sam znala da pricas sa Alenom...i da si je zvao onaj dan kada si
prosli put isao u Bosnu...Rekla ti je da dodes kada podes tako da se mozete
oprostiti...
Tvoj telefon medu nama je bila jedina iskrena stvar...
ili bar jedina stvar sto je otkrivala istinu...
Preko njega sam saznala ko i sta si...
A mislila sam da te tako dobro znam...
Kako se osjecas dok mi lazes u oci???
I to jos nakon svog ovog vremena...
Mozda je ona pak 'Mustafina' ili 'Samirova' prijateljica...
Mozda ti nemas pojma ko je ona...
A mozda to vrlo dobro znas...
Vise nisam ono sto ti treba...
Nikada nisam bila ono sto si trazio...
U tvoj zivot sam dosla kao kazna...
Kazna za neki grijeh sto si nekada nacinio...
A mozda i ne...
Mozda postoji neki bolji razlog za moje stanje u tvom zivotu...
Mislila sam da znam sta je, ali ocigledno nemam pojma...
Vise mi se ne place...
Prestalo je da me gusi...
Nisam sjetna...niti ljuta...
Samo prazna...
Prazna...bez osjecaja...
bez misljenja...bez volje...
I opet ono staro...
'A VOLILA SAM TE
Cemu to uopce vise sluzi...
Zasto jos uvijek trazis poljubce na kraju
razgovora...
Da li da bi ih mogao dati njoj...
Izvini...
Ne zelim da te ljutim...
niti da te povrijedim...
mada sam sigurna da to nikada necu moci
uciniti ni kad bi htjela...
Kako povrijediti osobu kojoj ne znacis nista???
Bilo mi je tako divno sa tobom...
Cak sam se na trenutke uspjela ponadati necemu vise...
Mozda dok smo gledali filmove ili spavali...
mozda dok si mi onako iz navike poslao poljubac...
U tom trenu sam mislila...
da ipak...
da mozda...
a onda tako snazno i gorko shvatila da ipak...
neces...
cak ni mozda...
ni onako slucajno...
ma ni zbog navike...
Ali zbog cega onda hoces...
Zbog cega si onda htjeo...
Svo ono vrijeme si tu...
Nikada da odes...
Zasto???
Zasto kada te ja samo uklinjem???
Ne donosim ti srecu nit zadovoljstvo...
Ne donosim ti nista...osim losih stvari...
Ne razumijem te...
ne razumijem sta se desava medu nama...
od nas sta ce biti...
da li uopce i postoji to 'mi'
ili je se davno izgubilo u nekoj maloj svadi ili nepotrebnoj sumnji...
Ma gdje smo nestali...
i kada???
Reci mi da se mogu vratiti nazad...
Da mogu probati pronaci nas...
Negdje zatrpane u svemu sto je bilo...
Da pronadem one sale i tvoje zezancije...
Djecije zelje i sanjarenje...
Reci mi gdje da pronadem tebe...mene...
nas...
jer voljela bi...
probala bi opet...
cak i nakon svega...
opet bi se borila...
i kada vise nema potrebe...
i kada je sve davno zavrseno...
i kada vise ne postojimo...
Borila bi se i pronasla bi nas...
bar neki mali djelic onog sto smo bili...
i cuvala bi ga...
Borila bi se za njega...
jer tek onda bi znala da jos uvijek postoji...
mala sansa...neka mogucnost...onaj zracak svjetla...
I sada ti govorim istinu...
reci ces da su sve ovo moja sasava piskaranja...
da se nista nece promjeniti...da je sve ipak isto...
reci ces mi da me nisi varao...da nemas pojma ko je taj
glas na poruci...reci ces da te ne ljutim i da odrastem vec jednom...
A neces shvatiti da sam to uradila nocas...
Napokon sam odrasla...u mnogim smislima...
Jer odrasle osobe znaju kako da dopuste da bude kraj...
One znaju da sakriju bol...
i da nastave svoj zivot...cak i ako je tesko..
cak i ako nisu sigurni da mogu dalje...
Koliko god mi nedostajao....
koliko god te volila...
bit cu jaca od sebe...
pa makar cak i poludila...
Dopustit cu ti da budes srecan...
a jedini nacin na koji ces to ikada biti...
JE KADA JA ODEM...
Vise ne znam sta da kazem...
ne znam sta da pisem....
dovoljno sam luda...
A imam jos tako mnogo reci...
neznam kako...neznam gdje poceti...
da li uopce vise ima svrhe...
Ne zaboravi me...
jer voljela sam te...
jer jos dugo cu te cuvati uz sebe...
jer bila sam luda...i uporno gurala...
OBSESSION
Pitao si me sta ta rijec znaci...
trazio da ti je pojasnim...
sjeti me se ponekad...
ako nista drugo, bar ces se dobro moci
nasmijati...slatko...jer bila sam luda....
Post je objavljen 21.06.2005. u 20:07 sati.