Otišla si mama
umiranje je bilo na redu
ne ubijanje
smiren i spokojan odlazak
trebalo je ali nije
gospoidari smrti igraju se Boga
u doba tehnike nisu ti dali
dodir sa vanjskim svijetom
da znaš da netko strepi
očekuje tvoj glas
u tjednu Božića
jednostavan prekid sa svijetom
strpali te u izolaciju
bez obavijesti muk tišina
onda stiže vijest da imaš koronu
danima slušam bez simptoma bez temperature
telefona nema
mastor ima koronu
to se zove briga za štičenike zar ne
zamukla je ona poput telefona
tko zna što su njene misli zaključile
a mislila je bistro
papagaji ponavljaju stanje isto
ne može telefon
nemoćan sam
završava na sondi
i evo mjesec i po polako stiže
zvoni telefon mama je upravo umrla
1922-2021

BS20210129

Pitanje?
Je li kažnjivo donijeti koronu u dom umirovljenika.
Tamo se stožer hvalio kažnjavanjem.
Pozatvarali sve živo, a službenici donijeli koronu
Mama mi je u domu i zbog korone nisam je dugo vidio
Izolacija kažu.
Na porti te mjere i provjeravaju ako doneseš lijek.
Ni koraka dalje ne smiješ to traje od ožujka 2020.
sa iznimkom od par tjedana u ljetu.
Mama je do tada svaki dan razgovarala sa mnom u 10 i 18 sati
Čuli smo se dakle.
Početkom prosinca 2020. tri dana je nismo dobili na telefon.
Kada smo zabrinuti nazvali da ju ne možemo dobiti, rekli su da je zbog
korone premiještena u drugu sobu.
Naravno, o tome nas nisu obavijestili.
Kad su je premijestili nema razgovora - pokvarena utičnica u sobi.
Majstor kao ima koronu.
Nazivamo svaki dan dom i odgovor je isti.
23.12.2020. dobivamo informaciju da je pozitivna na COVID.
Zovemo svaki dan. Slaba je, nekada joj daju infuziju.
NEMA SIMPTOME KORONE NI TEMPERATURU.
Čak je komunicirala s njima.
Naravno telefona nema.
Osoba od 98 godina ako ne ponavlja razgovore ode prvo psihički
I ja slušam svaki dan nema znakove korone nema temprarturu
Onda je hrane na sondu
Pa bolje jede
Razgovor će biti kad prođe izolacija.
Pa sad uz ovo ponavljanje prestala je komunicirati.
Prošlo vrijeme izolacije.
Zovemo i razgovora nema. Sada kažu da nije kontaktibilna.
Kad sno zvali da joj je sestra davala slušalicu pa nije rekla ništa.
Neki ovdje stvarno misle da sam glup kao da se ne čuje kad se digne slušalica.
Ako zoveš s mobitela čak zazuji kad dobiješ vezu.
Sad je slaba, dohranjuju je Ensurom, a ja i dalje nemam kontakt ni pristup.
Dobili smo broj na koji dogovoriš video vezu, da je bar vidim, ali taj broj se ne javlja.
Horor film ne bi mogao biti bolji.

BS20210119

Kako da budem lav
U nepreglednoj savani riječi
Izgubljen večeras
Htio bih da me nađeš
Alfu od vuka želiš stvoriti
Istoznačno u tom svijetu voditi
Čopor nam svojstven
Izdvojenost samo ljubav podnosi
Dvoje po dvoje
Par za parom a u sukobima noći i dana
Najljepša su jutra
Kad probudiš lava
Pusti vuka neka spava
Želju ću ti ispuniti rado
Ono kad muze napišu pjesmu
Hrabrost u ljubav se sakrije

BS20210117

tišine govore noću
utihe slažu pjesme sjećanja
pospani sati i Matošev toranj
sve to kroz misli mine
i nastane stih
ne preglasan ali jasan
negdje gitara prati u molu
možda i koji jecaj
i evo vrbe uz rijeku mislima teku
prolazi srebrma sjeta
nedovršenu pjesmu spremit ću u zoru
možda i dodir neki tih i plah
sve to traži zvjezdani prah
kad noć mine ostane pjesma
puna tišine

a što ako tišine nema
izazvana niotkuda stiže
zna ona nečujna i preglasna biti
prikrivena u mislima se stvori
ne čuje je nitko
remeti mir meni
meditacijom isključit se može
odakle otkuda dokle čujem je
kad kažem tišina vlada
vidljiva oku poput mraka
tišina u ponorima duše
tišina snijegu
a snijeg vani pada
lakoću njenu zabilježim
ljubav u tišini vlada
očituje se ipak
ima nas dakle
u tragovima mrak svjetlo postane
vidim te i tihovanje prestaje
osmijeh donio je čujnu ljubav
onostrano ne zamara me
sjećanja je odnijelo
vidjet ću i čuti
kad dozvoli mi vrijeme

BS 20210114
Boris Simeoni
Zagreb

život bajkom počinje
prevari te kasnije
da nema je sve je jasnije
pobereš samoću onako usput
zalud vjeruješ u izmišljeno moguće
staze trnjem posute neprimjetno talože se
srljaš nemogućim stazama
ispuniš ga nadama
rane sve veće postaju
a ipak i dalje u skaske vjeruješ
i snijeg sve to prekrije
kažu da i srce sakrije
treba malo i sunca
priča traži
priča treba
priča život snaži
i nije zalud u bajku vjerovati
oči oči negdje nađu
tako neumitno život slažu

BS 20210111

Poigram se tvojim očima
Zagledan u dubinu ponirem
Čitam te jasno
Znam te prepoznajem
Samoću ti istražujem
Dodirni me pogledom
Ponudi misli zatajne
Prolistam tako knjigu života
Prepoznajem potrebu čitanja snova
Usne ti spuštam na trepavice
I znam bit će zanimljivo
Skriveno to meni prepuštaš
Pojavi se smiješak na usnama
Zora mi u rukama
Dodirima te pojašnjavam
Utihe uvijek tako prolaze
U tišini snove oživljavam

BS 20210108

Htio bih još par koraka u snijegu
Onako muško ženski u dodiru
U bjelini tišini na dalekom brijegu
Ispune me sjećanja brzo nadiru

Negdje oko Božića spojimo ruke
Krenemo polako uz sjaj zvijezdani
Nebo plavo na ulici puno buke
Bit ćemo negdje osmijehom dočekani

Onda trinaeste noći preko Nove
Zaigramo veselu ljubavnu igru
Bez zabluda sa povjerenjem u snove

Pričat ću ti priču o bijelom tigru
I koraci nježni kako se broje
Ispunit će se želje moje i tvoje

Lebdi duša ponad voda
Zna ona kuda misli plove
Duša uvijek dušu traži
To je ono što je snaži
Ono u počelu našeg postajanja
Tijelo kad su nam gradili
Misli kao uzgred dodali
Misleć igrat će se nama
Zaboravili
Duša ie ta što nas nađe
I tako sasvim slučajno
Misli i duša se spoje
Postanemo čudna bića
Spoznaju ljubavi u sebi nose
Traganje za novom dušom
Cilj života to je
Kad spoje se duša i duša
Misli kreću tad u dvoje
Rastanci za njih ne postoje
Izvan svega zvijezde broje
Možda i planet s cvijetom nekim nađu
Započne priča o malom princu
Tko je koga pripitomio
Nova miso pojavi se sada
Ipak
Meni je važna ruža
A tebi?
Lebdi duša ponad voda
Zna ona kuda misli plove
Duša uvijek dušu traži
To je ono što je snaži
BS20210105

Idu cajti
Tučeju vure
Gde to žure
Človek tak hitro nemre iti
On se lepo sedne
Kupicu nalije
Vinčeko spije
Naj juriju leta
V kleti je navek isto
Kulike tulike
Samo neg se pije
Sam baš nemreš
Pomagaju ti pajdaši
Dok bu vinćeka v čaši
BS20210105


Idu sati
Tuku ure
Gdje to žure
Čovjek tako brzo ne može ići
On lijepo sjedne
Kupicu natoči
Vino ispije
Nek jure godine
U klijeti je uvijek isto
Koliko toliko
Samo nek se pije
Sam baš ne možeš
Pomogne društvo
Dok bude vina u čaši

Hamlet - Shakespeare

Sve ostalo je šutnja
Kad prođu tutnjave i oluje
Gromovi kad zabruje
Pojave se kobne tišine
tuga se opet nenadano uvuče
nikom nije do šale
danas u prkos svemu
more tišine nek suosjećano vlada
srce za srce i nada
bit će i bolja jutra
neka radosna
budimo ljudi
pružimo ruke
suosjećajmo tako
bit će i bolje tišine
treba znati
nitko nije sam
stiže novi ljepši dan
prepun sunčane tišine
obogačen pjevom ptica
i radost ljudi u duši

BS20210102