Otočkoj

dođu tako vremena
misli se nekud u prošlost vraćaju
provjeravamo sebe
osobine čije su u nama
nalik kome
imamo vrijeme ovog svijeta
Izmiče nam neumitno
još nismo na čistu sami sa sobom
za druge nije ni važno
kćeri obično očeve slijede
majka je majka
i kad ode misao za njom stremi
pronalaziš ljepotu tvog života
jer majka je ta što nam utire put
kome sam nalik
nevažno
o kome mislim nije bitno
ugrađeno je to odavno u nama
samo slijedimo put
oči zelene bit će u očima smeđim
pokreti i misli objedinjeni žive u nama
i samo je jedna mama