Muška nošnja veoma je ukusno krojena, kojoj bez pretjerivanja na daleko nema premca. Kao i ženska, tako i muška nošnja imala je nekoliko razvojnih faza, koje su nastale utjecajem dućanske robe i umijećem narodnih krojača za izradu lajbekov i surina, remenara i klobučara.

1. Rubača - tj. košulja sašivena je ili od bijelog ili od žutog platna. Krojena je tako, da dosiže iznad koljena, a sastavljena je od dva dijela i to od prednje i stražnje pole. Rukavi rubače su toliko široki, koliko je i širina bijelog ili žutog platna. Rubača nakon što se skroje pole mora se prije obrubiti ažurom bez rupica, koji se zove “ribičanje”. Osim ruba na rubači ribičaju se još dva do tri reda bijelim koncem kao ukras. Nakon toga se prednji dio rubače izveze križićima crvenim koncem. Za mlađe osobe u vezu ima i plavog konca. Prije šivanja se razreže platno na gornjem dijelu rubače do grudiju. Od četiri okomita stupca veza dva unutarnja izvezena su s naopačke strane, za njih se ostavi toliko neizrezanog platna, da se oni mogu preokrenuti na pravu stranu i ušiti, do njih izvezenog dijela rubače. Prilikom vezenja ostavi se prazno po prilici 10 cm, a ispod toga se izveze križićima u produžetku još 5 cm veza, time da se ostavi između dva unutarnja veza mjesta za “faldice” koje se prije ušiju nego se prišije vodoravna “partica” tkana crvenim koncem ukrašena crnim i zelenim, ili izvezena križićima. Nakon toga se na ramenu rubače u obliku pačetvorine s nutarnje strane na oba ramena podloži i odštepa platno s tri kraja, a u četvrti se utaknu već nabrane na ruke ili mašinu rukavnice koje imaju pod pazuhom prišivene “latvice”. Prije toga se naberu rukavi s donje strane u naborine. Na njih se prišiju široke “ošvice” gusto odštepane bijelim koncem na mašinu. Na “ošvicama” rukava izrade se rupice kroz koje se provlači vrpca i sveže u mašne. Poslije toga nabere se rubača s leđne strane oko vrata i na nju se prišije također gusto odštepana široka “ošvica”, koja se kod oblačenja rubače previne na vratu na pola. Isto tako i “ošvica” na rukavima.



2. Gaće - krojene su također od dvije pole platna od iste vrste kao i rubača. Od svake pole platna sašije se gaćnica, koja se na donjoj strani obrubi na ruke jednostavnim šavom da se ne cufaju. Gaćnice se spoje i ušiju na gornjem dijelu u “tur”, a na rubu oko pojasa sašije se cijevasta “svitica” za svitnjak. To je petlja obično od bijele keper vrpce kojom se vežu gaće oko pojasa. Gaće po sebi nemaju nikakvih ukrasa.

3. Hlače - su u prošlom stoljeću nosili muškarci od sukna (čohe) plave boje urešene na stegnu, gajtanima crvene, crne i tamno plave boje u obliku trokuta, čiji oštri kut je okrenut prema koljenu. Kroj im je bio nalik na vojničke hlače. Hlače od sukna nosile su se po zimi uz surinu, jer gaće od bijelog ili žutog platna, nisu bile podesne za zimu, zbog toga što su bile pretanke za niske temperature. Hlače opisanog kroja urešene s gajtanima prestale su se nositi posljednjih nekoliko decenija i zamijenjene su hlačama civilnog odijela. Vrlo često su seljaci nosili ili samo gornji dio nošnje rubaču i lajbek za svečane zgode, a i za svaki dan uz civilne hlače.



4. Lajbek - ili prsluk dosiže do pasa, bez rukava izrađuje se iz modrog sukna s položenim “ogorelom” - ovratnikom od crvenog sukna izvezenog narodnim vezovima, lančekima (cik-cak), zubicama, duplim križićima izvezenim koncem zelene, žute, crvene i plave boje. Cijeli prsluk kako sprijeda, tako i straga ukrašen je rukom ili mašinom našitim gajtanima crvene boje. Između gajtana ukrašen je lajbek istim vezom kao i ovratnik. Najznačajnije šare na lajbeku izvezene gajtanom jesu: jedno-dvo i višekotačne ruže, puži, djetelina, osmice (akteri), karičice, zubice (cik-cak), itd. Naprijed okomito ušiveno je nekoliko redova okruglih bobičastih gumbi od kositra. Prije su stavljali na ogorele gumbe od mjedi ukrašene staklom i porculanom. Novi tip lajbeka nema takovih gumbi. Tip šestinskog lajbeka nije bio tako bogato ukrašen, pa su Šestinčani usvojili gračansku modu lajbeka i prozvali ga “gračanskim lajbekom”. Na prednjoj strani ti lajbeki imaju žnoru na svakoj strani sa “cofom” na kraju. Iznad nje se nalazi duguljasti čvrsti pleteni ukras od gajtana. Ta žnora se naprijed sveže, pa visi kao ukras.
Osim tipičnih šestinskih lajbeka i usvojenih “gračanskih”, postoje u Šestinama lajbeki starijeg tipa od modrog sukna koji su izvezeni uskim vezom oko ramena i pazuha i sve naokolo lajbeka, a i ogorel nije tako bogato izvezen.

5. Surina - za muške po kroju se ne razlikuje od ženske. Surina se šivala od tamno-smeđog sukna. Ona ima dugačke rukave, a dosiže do polovine stegna s položenim ovratnikom od crvenog sukna urešenim narodnim vezom od raznobojne svile, kao što je već opisano kod ženske surine, starijeg tipa. Ona ima dva džepa također ukrašena vezom.
Muške surine, kakve su se prije nosile, sasvim su izašle iz mode i prava je rijetkost pronaći takvu originalnu surinu. Umjesto muške surine prilikom vjenčanja svi svatovi nose žensku surinu “ilerku”.


6. Remen “lačnak” - to je kožnati pas do 7 cm širine urešen na stražnjoj strani obično šarenom kožnom izvezenim monogramom IHS, karakterističan je samo za šestinsku nošnju. Stariji muškarci nosili su također široki remen svjetlo smeđe boje bez navezenih ornamenata u obliku zavijutaka u raznim bojama.

7. Okrugli “škrlak” - šešir “s malim krilima” (nekad sa širokim) od dugodlakoga crnog pusta, okrugao; naokolo tjemena. Ukrašen suknenom crvenom izvezenom vrpcom prema gore nazubljenom. Vezen istim vezom kao ogorel lajbeka i surine. Nekad su se nosili samo šeširi s širokim krilima s crnom vrpcom šarenih prugastih rubova, na strani šarena perca obično crvena, zelena ili modra. Kupovali su se kod specijalnih klobučara u Zagrebu. Takvi šeširi su već odavno izašli iz mode i zamijenili su ih zeleni samtasti, većinom i sa tamno zelenom vrpcom.
Danas se vrlo rijetko viđa i zeleni šešir.

8. Svileni rubec - to je marama za vezivanje oko vrata trokutnog oblika koja se dobije tako da se četverokutna marama prereže dijagonalno. Marama se dijagonalno razreže, zato jer bi cijela bila nespretna za vezivanje rupca oko vrata u mašnu, koja dolazi sprijeda. Uglovi mašne stavljaju se pod vrat i spuštaju se s unutarnje strane u rubaču. Nekad je takav rubec bio od crveno-žuto-zelenkaste kockasto-prugaste svile sa resicama, a danas je od crvene satinirane svile s utkanim bijelim ružicama. Ovi rupci kupovali su se u dućanima u Zagrebu, a uvozili su se iz Češke i Austrije. Muški rupci su zapravo prerezani ženski.

9. Torba od kože - crveno ili smeđe bojana sa poklopcem na kojem se nalaze gusto poredani nizovi kitica zvanih “cofi” od crvene vune. Na širokom remenu iskićenom raznolikim šarama od uvezene obojene kožice, vješa se o rame. Te torbe se već odavno ne nose, i malo ih tko još danas posjeduje kao rijetki unikat.

10. Opanci - od crne obojene kože. Nemaju na sebi nikakvih fizovanja, osim obruba kapice. Karakteristični su po tom što imaju dugačke uske remene koji se omotavaju oko nogu. Prije obuvanja omotavali su se oko noge bijeli obojci, Kontrastne boje crnih i crvenih remena i bijelih obojaka lijepo je bilo vidjeti. Opanci su se nosili uz gaće i hlače, uz hlače mnogo manje.


11. Čizme - od crne kože nose se redovno k hlačama, ali veoma često i uz gaće, koje se skupe i ture u njih, tako da su malo prebačene preko ruba sara. Ove čizme izrađuju seoski postolari, njihova je karakteristika u tome, da imaju tvrde sare, a to nošnju čini efektnijom.