Društvo se ponosi brošurom 1971. godine, koju će Sljemenaši s ponosom nazivati Monografijom. Po iscrpnosti materijala u njoj, nikako se ne smije zaobići. Pjevali su Sljemenaši, i plesali, i svirali toliko kao da su ovdje ne samo sto već tisuću godina. Teško je izostaviti bilo koji podatak.
Navest ćemo dalje događanja u Društvu od završetka Prvoga svjetskog rata. Rat je završen. Tuguje se za izgubljenima i zarobljenim u ratu. Krajem 1920. uz nazočnost Stjepana Radića i njegova brata Pavla HSPD”Sljeme” je ponovo živnulo i otrglo se iz ratne agonije.

U lipnju Sljeme je sudjelovalo na proslavi 50. godišnjice Hrvatskog pjevačkog društva "Dvojnice" iz Bjelovara. Na toj proslavi osim "Sljemena" bilo je zastupljeno više društava iz bliže i daljnje okolice: "Golub" iz Bjelovara, "Reljković" iz Vinkovaca, "Sloboda" iz Zagreba, "Domoljub" iz Koprivnice i "Rodoljub" iz Virovitice.
Na svečanoj matineji u skupnom nastupu pjevali su "Hrvatom" Vilka Novaka iskazujući snagu i punoću zbornog zvuka. Osim skupnog nastupa , društva su pjevala pojedinačno, odmjerivši svoje pjevačke sposobnosti.
U časopisu "Sveta Cecilija" uz ostalo, za nastup HSPD "Sljeme", napisano je slijedeće:
" Osobito je zanimanje pobudio nastup seljačkog pjevačkog društva "Sljeme" iz Šestina. U slikovitoj narodnoj nošnji i skladnih grla zapjevali su "Sljemenaši" dvije popijevke, vedrom i zdravom jednostavnošću neposrednog doživljaja doimao se njihov pjev."
U 1924. godini, u restauraciji "Janje" u Zagrebu, "Sljeme" je pjevalo za snimanje ploča u naših poznatih skladatelja.
Godine 1924. reorganiziran je Hrvatski pjevački savez, i izabran novi odbor na čelu s ravnateljem Nikolom Fallerom, kao predsjednikom i Rudolfom Matzom kao glavnim tajnikom. Taj savez odigrao je presudnu ulogu od svog osnutka 1874. godine pa do Prvog svjetskog rata u borbi sa germanizacijom, koju je Beč sistematski provodio u Hrvatkoj, kao i sa raznim nasiljima budimpeštanske vlade direktno ili preko svojih najamnika u Hrvatskoj. Poslije rata, nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, Hrvatskom seljačkom savezu trebalo je dati novu suvremenu zadaću. Dok je prije rata glavna pažnja bila posvećena hrvatskom tekstu, nakon rata i propasti Austro - Ugarske glazba dobiva naročito značenje. Trebalo je stvoriti i njegovati pjesmu na osnovici hrvatskog narodnog glazbenog izražaja. Osim toga težište je trebalo biti prebačeno s društveno-političkog polja na umjetnost, i s tim u svezi na tehničko dotjerivanje izražajnih sredstava i mogućnosti zbornog pjevanja i vokalne umjetnosti uopće. Od tada počinje ozbiljni rad na gajenju pjesme i pridaje se veći značaj našim pjevačkim zborovima.
Jedna od vodećih uloga u tom pokretu pripala je HSPD"Sljeme" s kojim surađuju istaknuti zborovođe i veći broj naših najboljih skladatelja.

Tekst prema brošuri iz 1971.