jedino to se u životu broji
kad smrači se i padne noć
toneš jednostavno u san
smiri te ta snovita moć
mjesec osvjetli tvoj ti dlan
sakupe se misli pobrojane redom
i jučer i sutra potraje do jutra
u praskozorje kad se iz sna preneš
vrati ti se sve čudovitim slijedom
nagost tvoju prepoznam u suncu
sve podređeno slasnom vrhuncu
užitak prepoznaje se tada
ljepota života nas savlada
kad sve tako znaš da zbrojiš
život lijep sam si krojiš
u snovima dakle istina stoji
jedino to se u životu broji
komentiraj (21) * ispiši * #
mačke mog života (pokraj pasa koji vode)
Da zvale su se Ružica,Tim, Tom, Šarko, Kira, i da ne nabrajam.
Mačka uvijek draga prevarantica, uostalom i psi te znaju iskoristiti.
Punica je bila, uvjetno rečeno, ljubitelj mačaka.
Mačka je uvijek bila sredstvo za zapošljavanje okoline.
Od nabavke hrane za nju(za mačku) pa i za punicu
pa je tako i naš jelovnik bio mesno kvalitetan.
Mesar je nabavljao uvijek kvalitetnu teletinu,
a mačak dobivao bubrege i ostale fuj stvari
i tako do veterinara...Svaki mačak bi stigao s nekog ljetovanja
u Milni i ostao godinama u familiji. Prvi dolazak u Zagreb
pa kastracija pa debljanje i pomalo divljak u stanu.
Prvih godina bi oni jurcali i skakali do stropa,a kasnije bi se
lijeno protezali. Posljednji je bio Tim taj me je dobrano
zaposlio. Zadnjih pola godine njegova života smo išli svaki
drugi dan na tiskanje analnih kesica na Fakultet.
Ja sam uz sve poslove imao zadatak voziti ljubimca od
trinaestak kila. Pravi merzer. Prvo osam kilometara kroz grad
pa tri na Faks pa natrag i kući ili u školu kako god okreneš
još osam. Punašno stvorenje je znalo da dolazim, čim bih stao
pred zgradu, odmah je bio negdje dobro skriven. Tako smo se mi
igrali skrivača ja puzao po stanu i lovio ga. Hvatao sam ga stručno
za šiju da me ne ogrebe. I pravac auto u kojem se, naravno,
odmah skrivao. Kod faksa bih ga morao izvlačiti i nositi na tretman.
Po tretmanu nisam imao problema elegantno bi se izvalio
na sjedalici kao da ništa nije ni bilo. Na prvom semaforu bi mi
skočio na desno rame (a joj) i tako bismo se vozili do kuće.
Kad ga je konačno trebalo uspavati tu me nisu dobili to sam
pustio pašancu da sredi ne bih zaista mogao još to.
by Boris3hr
Kyra
Prije sedam godina unuka je dovukla neku prljavu macicu koja je
ostala u Milni izbacili je Francuzi na obalu. Prvo ju je morala vratiti
gdje ju je našla, ali drugi dan me obrlatila, i sad kupanje i čišćenje
stvorenja da bude civilizirano.47 buha sam uspio na toj maloj
istrijebiti. Frontlain je genijalna stvar. I oprana maca je to poslijepodne
zasjala u punome sjaju.
by Boris3hr
Rea
Rea baš nije bila zadovoljna,ali je pazila
da ne bi možda pala s balkona,obavještavala me odmah kad je bilo
opasno a maca se igrala iz,zahvalnosti valjda,njenim repom.
Ta je maca sada šefica u kćerkinoj zbirci (ima ih još četiri).
by Boris3hr
gospar Buba
Jedan vragoljan je stigao s Anamarijom avionom iz Dubrovnika
(šverckomerc) u torbi. Gospar uličar se dobro snašao ali je u susjedstvu
progutao otrov i jadan stradao.
Sada mace ne smiju van,ali ni Tiha ne smije k njima u goste čeka
uvijek u autu.
Bio je još jedan milnarski Mrvica bijel ko snijeg plavih očiju (pokupio
ga ja) plakao je tri dana u grmlju pa sam se smilovao.
Uzeo ga sinov prijatelj, a onda nam je tata veterinar rekao da je to
slijepi mačak (plave oči) a kretao se kao da vidi.
Jadnika je auto pregazio.
komentiraj (32) * ispiši * #
snovi
snovi se ne pune vremenom
ne čekaju da se čaša prolije
traju beskonačno dok ih ne omete svitanje
mi imamo naše istine u oblacima
u lelujanju vjetra tragove
različitosti nas obnove svakodnevicom
prihvatimo meke dlanove da potraje
u trajanju neizbrisiv trag ostaje
budimo se sretni
oluje nas ne prestraše
ojačani tako brodimo životom
snovi se ne pune vremenom
traju od postaje do postaje
konačnost u nama ostaje
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
aforizmi mailom stižu
- Pametne žene ušutkuju muškarce dižuci noge, a glupe, dižuci glas.
- Bolje miješati alkohol, nego beton!
- Bolje biti aktivan danas, nego radioaktivan sutra.
- Zdrav čovjek ima tisuću želja, pogotovo bolesnih!
- Samo da prođe ova demokracija, pa da opet živimo k'o ljudi.
- Rođendani su vrlo korisni! Što ih više imaš, to duže živiš!
- Djeca su naše najveće bogatstvo, i ove godine očekuje se dobar izvoz!
- Ako ste pogriješili prema nekome, tražite oproštaj još danas, jer sutra možda nećete osjećati krivicu!
- Nitko nije sasvim obrazovan, sve dok ne nauči da šuti!
- Današnja medicina je zaista mnogo napredovala, za svaki lijek uspjela je pronaći bolest!
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
Ne primamo Hrvate
NE PRIMAMO HRVATE
- ovako funkcionira zdravstvo u
Republici Hrvatskoj
- provjereno. dozivljeno 30. lipnja 2017.
U spašavanju malog psa maltezera iz ralja velikog psa stradao mi je prst prstenjak desne ruke. U strahu za zivot mali pas mi je odgrizao jagodicu prsta. Opis događaja sada nije bitan. jer sam ja veće psihičke traume dozivjela od osoblja u zdravstvenim ustanovama, nego što mi je zadala povreda prsta. Oslobodila sam psa i neozljeđenog predala vlasniku. Istovremeno primjetim da sam sva krvava i pogledam si ruku; kapica prstenjaka na desnoj ruci mi visjela o niti. Krvarila. Jasno mi bilo da odmah krenem na Hitnu. Namočim ručnik morskom vodom i prijatelji me odvezu na hitnu službu u Rovinj.
8.20 je.. hitna ambulanta radi od 9-21.00
Na sreču u pokrajnom Domu zdravlja radila je moja obiteljska doktorica...odmah me primila, pregledala i rekla; Morate ići u Pulu na Hitnu ja vam tu ne mogu pomoći. Sestra mi očistila i previla ranu, doktorica napisala uputnicu. Krenemo u Pulu.
9.30 dolazimo na Hitnu ambulantu u Puli.
Čekaonica puna ljudi.Priđem prijemnom šalteru, pozdravim i (nema odgovora) čekam neko vrijeme da sluzbenica digne glavu od kompjutera. Prekine ju telefon i nakon završenog razgovora okrene se prema prozoru šaltera. Ponovo pozdravim, predam papire i napomenem sluzbenici da imam otvorenu, krvareću povredu, koja se mora sašiti unutar par sati:da sam medincinska sestra. Tek sada podigne glavu i pogleda me ledenim očima (revolveraša Clint Estwoda) i još ledenijim glasom reče: "unutar 6 sati...sjednite i čekajte.
Čekam....Čekam....provizorni zavoj namočen fiziološkom otopinom se posušio...rana me peče i boli.
10.15...pozove me sestra u ambulantu. Usput mi reče;
"šta se gurali prste psu u usta?!- nekako posprdnim glasom
Nešto se pobuni u meni...i kažem;
- Otkud vam ta tvrdnja...niste me pitali kako se to dogodilo niti da li me boli, a vidite da mi je krv probila zavoj.... Šutnja, Mehanički mi izmjeri krvni pritisak i pošalje natrag u čekaonicu. ....Čekam...čekam ...čekam opet.
Postaje mi mučno od bolova...Izađem na dvorište....čekam
Moja prijateljica u pratnji (isto medicinska sestra) urgira u međuvremenu da me se primi što prije...bez uspjeha.
Posušio se zavoj, ruka mi se počela tresti od boli i ja krenem u onu sobu gdje mi je izmjeren krvni pritisak i zamolim sestru da mi polije sterilne fiziološke otopine preko zavoja dok dođem na red kod doktora. Ne mogu vam opisati kojim prezirnim pogledom me odmjerila, doslovce odmjerila od glave do pete, okrenula mi leđa i šutke izašla iz sobe i nestala u hodniku. Izađem u čekaonicu i ispričam prijateljici.Pitam se u kojoj školi su te sestre završile ispite:da li su imale predmete ETIKA; PRIJEM BOLESNIKA, EMPATIJA između ostalih...ili to ovisi o osobnoj kulturi. Strašno.
11.35..pozovu me u jedan box....Sestra me konačno pita šta mi se dogodilo. Odmata mi sasušeni zavoj i ja joj rastumačim da mi kapica prsta visi na niti neka mi prereže zavoj. NEMA ŠKARE U ORDINACIJI...nađe neke tupe škare koje stvarno nisu rezale i tuži se..nešto poput isprike: "već 3 mjeseca molim da mi nabave škare, ali su gluhi". NO COMMENT. Zamolim je da ću si sama osloboditi zavoj i uz njenu pomoć išlo je. Dođe doktor, pregleda, sasluša me i šaljivo reče: "Psima ništa a vi ostali skoro bez prsta.Morate na rentgen da slučajno nije povređena kost, evo uputnica i setra će vas odvesti. Dođite opet ovamo.. Slijedi injekcija protiv bolova i put na rentgen....voze me..Opet čekanje.Urgiramo..slikanje.
12.30...vrate me u drugi box...Drugi liječnik dolazi i čeka pola sata na rtg slike. Reče: " Imate peh. ovo je velika derotina i moram vam šivati, iako to više ne radimo u ovim slučajevima.
Dat ću vam lokalnu injekciju, tetanus i sve će biti dobro".
KONAČNO LJUDSKI RAZGOVOR!
Za vrijeme obrade čavrljamo o bolničkim anegdotama. Spomenem mu i maloprijašnje događaje. Šaljivo se nasmijao i komentirao ;"Nisu nam to največe boljke. ..ima gorih"
Zamolim ga da me više nigdje na šalje i da mi on napiše recepte za daljnji medicinering. " Ne smijem..Pravila su takva..
Javite se na Hitnu u Rovinju"...Ok..Zahvalim mu se na svemu s napomenom da mi je unatoč svemu uljepšao dan
.Napuštam u 13.30 Hitnu u Puli.
Dolazim na Hitnu u Rovinj....Nisam nikad ranije tu bila.
Nema nikog u čekaonici.Iza šaltera stoji zgodna mlada blondina...ja pozdravim i predajem joj papire uz napomenu:
"Poslana sam sa Hitne iz Pule k vama"...pogledala je površno papire i kaže gledajuć me u oči:"NE PRIMAMO HRVATE"!
Ne vjerujem svojim ušima i zurim u nju upitno.Ona ponovi:
"NE PRIMAMO HRVATE". _ i ne progovori ni riječ više. Ona to govori meni, autohtonoj zagrepčanki u lice....ne shvaćam...kroz glavu mi lete misli da je valjda čitav narod isfrustriran svakodnevnim medijskim svinjarijama (Hrvatska, Slovenija, Srbi, ustaše, Tito) Pogledam prijateljicu a ona se prva snađe i pita - "Šta je to ambulanta za strance, za turiste
DA...reče blondina. Prijataljica nastavi pitati "a gdje se nalazi ambulanta za domaće?...nije dobila odovor jer je blondina nestala u drugoj prostoriji. Izađemo na dvorište šokirane.
Prijateljica mi reče;" Daj mi papire idem u Dom zdravlja,,pričekaj me tu vani i drži ruku u zraku" (preporuka doktora).
Razmišljam: 80 mi je godina, imam 40 g0dina rada u zdravstvu za sobom...nikad nikog nisam srela tako ne ljubez
nog, neotesanog i nekulturnog u zivotu. FUJ!...FUJ!
Prijateljica se vraća s receptima za lijekove (iskamčila ih kod nekog svog poznatog doktora u nekoj ambulani...hvala mu)
16,00 sati...uzimamo lijekove u apoteci
Zgražamo se na needucirano osoblje u današnjem zdravstvu ili je to nedostatak osobne kulture. Sad vjerujem u priče koje sam čula u čekaonici u Hitnoj u Puli " aaa drugi put si uzmite jesti za cijeli dan dok tu dođete na red" ili " Niš se i ničem ne čudite...tu je već zaspao jedan dedek na klupi u hodniku a cijelu noć ga je rodbina tražila okolo"..ili...ili.
Slava Božićević
komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (19) * ispiši * #
komentiraj (30) * ispiši * #
Na mom dlanu otvoreni stih
Od Beograda do Pariza Zagreb u srcu se nosi
I Fric i Gustl i Tin sad već su nebeski dim
Onaj bijeli klavir u Radičevoj sve je to bilo
Duša moga grada prikupljam joj veze
Malo dalje od Ilirskoga trga Ivana i Hlapić
Sve to s nama danas ima
U srcu stoje i Gvozd i breze
Na mom dlanu otvoreni stih uz šetnje po Štrosu
Nebom se plave snovi sve do Save
I sad točno u podne čujemo se ja i rijeka
Šloserovim malo niže na trgu cvijeća
Tamo negdje plavi tramvaj nas čeka
U maksimirskom gaju uz zelenu tišinu
Dan će skončat u svoj lepoti
Misao se opet prošlosti vraća
I tako stih po stih ostajem miran i tih
One lanterne Griču oživjele vrijeme
U snovima mojim nema dileme
Kaže Arsenov stih
Zagreb i ja se volimo tajno
Dodat ću samo javno i trajno
komentiraj (5) * ispiši * #
