Marketing
Ne primamo Hrvate
NE PRIMAMO HRVATE
- ovako funkcionira zdravstvo u
Republici Hrvatskoj
- provjereno. dozivljeno 30. lipnja 2017.
U spašavanju malog psa maltezera iz ralja velikog psa stradao mi je prst prstenjak desne ruke. U strahu za zivot mali pas mi je odgrizao jagodicu prsta. Opis događaja sada nije bitan. jer sam ja veće psihičke traume dozivjela od osoblja u zdravstvenim ustanovama, nego što mi je zadala povreda prsta. Oslobodila sam psa i neozljeđenog predala vlasniku. Istovremeno primjetim da sam sva krvava i pogledam si ruku; kapica prstenjaka na desnoj ruci mi visjela o niti. Krvarila. Jasno mi bilo da odmah krenem na Hitnu. Namočim ručnik morskom vodom i prijatelji me odvezu na hitnu službu u Rovinj.
8.20 je.. hitna ambulanta radi od 9-21.00
Na sreču u pokrajnom Domu zdravlja radila je moja obiteljska doktorica...odmah me primila, pregledala i rekla; Morate ići u Pulu na Hitnu ja vam tu ne mogu pomoći. Sestra mi očistila i previla ranu, doktorica napisala uputnicu. Krenemo u Pulu.
9.30 dolazimo na Hitnu ambulantu u Puli.
Čekaonica puna ljudi.Priđem prijemnom šalteru, pozdravim i (nema odgovora) čekam neko vrijeme da sluzbenica digne glavu od kompjutera. Prekine ju telefon i nakon završenog razgovora okrene se prema prozoru šaltera. Ponovo pozdravim, predam papire i napomenem sluzbenici da imam otvorenu, krvareću povredu, koja se mora sašiti unutar par sati:da sam medincinska sestra. Tek sada podigne glavu i pogleda me ledenim očima (revolveraša Clint Estwoda) i još ledenijim glasom reče: "unutar 6 sati...sjednite i čekajte.
Čekam....Čekam....provizorni zavoj namočen fiziološkom otopinom se posušio...rana me peče i boli.
10.15...pozove me sestra u ambulantu. Usput mi reče;
"šta se gurali prste psu u usta?!- nekako posprdnim glasom
Nešto se pobuni u meni...i kažem;
- Otkud vam ta tvrdnja...niste me pitali kako se to dogodilo niti da li me boli, a vidite da mi je krv probila zavoj.... Šutnja, Mehanički mi izmjeri krvni pritisak i pošalje natrag u čekaonicu. ....Čekam...čekam ...čekam opet.
Postaje mi mučno od bolova...Izađem na dvorište....čekam
Moja prijateljica u pratnji (isto medicinska sestra) urgira u međuvremenu da me se primi što prije...bez uspjeha.
Posušio se zavoj, ruka mi se počela tresti od boli i ja krenem u onu sobu gdje mi je izmjeren krvni pritisak i zamolim sestru da mi polije sterilne fiziološke otopine preko zavoja dok dođem na red kod doktora. Ne mogu vam opisati kojim prezirnim pogledom me odmjerila, doslovce odmjerila od glave do pete, okrenula mi leđa i šutke izašla iz sobe i nestala u hodniku. Izađem u čekaonicu i ispričam prijateljici.Pitam se u kojoj školi su te sestre završile ispite:da li su imale predmete ETIKA; PRIJEM BOLESNIKA, EMPATIJA između ostalih...ili to ovisi o osobnoj kulturi. Strašno.
11.35..pozovu me u jedan box....Sestra me konačno pita šta mi se dogodilo. Odmata mi sasušeni zavoj i ja joj rastumačim da mi kapica prsta visi na niti neka mi prereže zavoj. NEMA ŠKARE U ORDINACIJI...nađe neke tupe škare koje stvarno nisu rezale i tuži se..nešto poput isprike: "već 3 mjeseca molim da mi nabave škare, ali su gluhi". NO COMMENT. Zamolim je da ću si sama osloboditi zavoj i uz njenu pomoć išlo je. Dođe doktor, pregleda, sasluša me i šaljivo reče: "Psima ništa a vi ostali skoro bez prsta.Morate na rentgen da slučajno nije povređena kost, evo uputnica i setra će vas odvesti. Dođite opet ovamo.. Slijedi injekcija protiv bolova i put na rentgen....voze me..Opet čekanje.Urgiramo..slikanje.
12.30...vrate me u drugi box...Drugi liječnik dolazi i čeka pola sata na rtg slike. Reče: " Imate peh. ovo je velika derotina i moram vam šivati, iako to više ne radimo u ovim slučajevima.
Dat ću vam lokalnu injekciju, tetanus i sve će biti dobro".
KONAČNO LJUDSKI RAZGOVOR!
Za vrijeme obrade čavrljamo o bolničkim anegdotama. Spomenem mu i maloprijašnje događaje. Šaljivo se nasmijao i komentirao ;"Nisu nam to največe boljke. ..ima gorih"
Zamolim ga da me više nigdje na šalje i da mi on napiše recepte za daljnji medicinering. " Ne smijem..Pravila su takva..
Javite se na Hitnu u Rovinju"...Ok..Zahvalim mu se na svemu s napomenom da mi je unatoč svemu uljepšao dan
.Napuštam u 13.30 Hitnu u Puli.
Dolazim na Hitnu u Rovinj....Nisam nikad ranije tu bila.
Nema nikog u čekaonici.Iza šaltera stoji zgodna mlada blondina...ja pozdravim i predajem joj papire uz napomenu:
"Poslana sam sa Hitne iz Pule k vama"...pogledala je površno papire i kaže gledajuć me u oči:"NE PRIMAMO HRVATE"!
Ne vjerujem svojim ušima i zurim u nju upitno.Ona ponovi:
"NE PRIMAMO HRVATE". _ i ne progovori ni riječ više. Ona to govori meni, autohtonoj zagrepčanki u lice....ne shvaćam...kroz glavu mi lete misli da je valjda čitav narod isfrustriran svakodnevnim medijskim svinjarijama (Hrvatska, Slovenija, Srbi, ustaše, Tito) Pogledam prijateljicu a ona se prva snađe i pita - "Šta je to ambulanta za strance, za turiste
DA...reče blondina. Prijataljica nastavi pitati "a gdje se nalazi ambulanta za domaće?...nije dobila odovor jer je blondina nestala u drugoj prostoriji. Izađemo na dvorište šokirane.
Prijateljica mi reče;" Daj mi papire idem u Dom zdravlja,,pričekaj me tu vani i drži ruku u zraku" (preporuka doktora).
Razmišljam: 80 mi je godina, imam 40 g0dina rada u zdravstvu za sobom...nikad nikog nisam srela tako ne ljubez
nog, neotesanog i nekulturnog u zivotu. FUJ!...FUJ!
Prijateljica se vraća s receptima za lijekove (iskamčila ih kod nekog svog poznatog doktora u nekoj ambulani...hvala mu)
16,00 sati...uzimamo lijekove u apoteci
Zgražamo se na needucirano osoblje u današnjem zdravstvu ili je to nedostatak osobne kulture. Sad vjerujem u priče koje sam čula u čekaonici u Hitnoj u Puli " aaa drugi put si uzmite jesti za cijeli dan dok tu dođete na red" ili " Niš se i ničem ne čudite...tu je već zaspao jedan dedek na klupi u hodniku a cijelu noć ga je rodbina tražila okolo"..ili...ili.
Slava Božićević
Post je objavljen 13.07.2017. u 10:53 sati.