ništa nije novo
nije ni isto
kad pronađemo sebe
kad se zbrojimo
postavimo red u neredu
i opet bismo ponovo
imenovali poznato
more morem nazivali
san snovima snivali
ljubav riječima dokazivali
kojim bi to morem plivali
neutješno utjehom pokrivali

koraci nam jednostavno u pomirbi nestaju
dvoje kulom svjetiljom nazivali
negdje u kraju punom ljubavi
riječi bez vage i privage prešutjeli
nepotrebno potrebnim nazivali
šutnjom ruku tražili
zajedništvo zajedno pronosili

potrebna je samo luna
utiha planktona
i radost u odjeku večernjega zvona