Kad ćeš mi napisati pjesmu ljubavnu
One dvije riječi nećeš spominjati
Uplest ćeš more i plavetnilo ponad nas
Bit ćemo jedini i sami u svijetu tišine
O niti vise naši osjećaji negiranje očitog
Dani prolaze sve bliže smo bljesku željenom
Kad ćeš mi napisati pjesmu ljubavnu
Vjeruj mi ne zaboravlja se doba iskrenja
Izmjenjivanje misli kroz dodire
Nabacujemo se riječima povremenim osmijesima
I opet skrivene čežnje željenih lutanja
Zatvoreni u sebe nikada nećemo priznati
Bili jesmo i trajemo neodlučni
jesen nas polako smiruje
jutro očekujemo ti i ja
pusti me da ne znam kada
dodirni me iznenada (mene neće smetati buđenje iz sna)
jer ti si moj san koji živim danima i satima
vrijeme u pijesku curi mi kroz dlanove
morska pučina ti i ja u otkucaju vremena