obmana
da l' je to obmana bila
korak u prazno u tunelu ljubavi
prepuštena slobodnom odabiru
ne znajući da pad je neminovan kad osamu ispuni želja
čežnja možda nedokaziva
a ipak pustila si dodirima da ti obuzmu svijest
da te cijelu dohvate u nekoj noći nepoznatoj
šumi riječi srebrne mjesečine
i nisi mogla dojmu se oteti sebična od ljubavi
prokletstvo naše samo tako se objašnjava
jedino mogući rezultat samoća sveubuhvatna
pustinja bez oaze u sumrak
bez nade u bezvoljnom kretanju
saznanje da i nije bilo ono što ti je trebalo
ti to jedina znaš pojasniti iako uporno sakrivaš istinu
sebi samoj svakoga jutra kad te snovi ostave samu
zato i sada sa vremenskim odmakom
brojiš godine kao krunicom da ne zaboraviš
isti onaj refren što nam se vraća svakoga jutra
znaš kako je to kad te napusti polovica tebe
jednako vrijedna
ipak banalna u ponosu ne može opravdanje pronaći
i svijet ovaj dva samca prepoznaje
u tvrdnji kriv je onaj drugi ništa ne osjećam
a ljubav i dalje opstoji tu negdje oko nas
komentiraj (27) * ispiši * #
