čitaš li ti tragove kraj puta
Sir John Lavery
čitaš li ti tragove kraj puta
tvrdila si da znaš
sreću nosi djetelina
pronaći je treba onako slučajno
nenadano i živjeti je
ljepota se osjeti
uzimaš je pohlepno prisvajaš
nema se što krivo vidjeti
zablude su u komediji
sretan završetak se broji ostaje
budan treba sanjati moraš
koraci ne postoje kao greška
i još tvrditi da si greška
ništa se ne mora osim kraja
očekuje nas on ovako ili onako
putovanja i igra duhova
iluzija veliš
opsjenari smo svoje sreće
uporno tvrdimo da nam ne treba
zašto hrlimo u zagrljaje
zašto putujemo tugu u očima noseći
zašto tvrdimo da smo sretni
negira li ljubav cvijeće poklonjeno
djetelina u zlato pretvorena
srce kao pravi sudac neka presudi
otvaraš li vrata namjerniku
ili možda brišeš prošlost
u kojem vremenu
sadašnjem budućem
varaš sebe samu tako je najlakše
pobroji ruže pomnoži sa tri
to smo ja i ti
jednostavno ljubav
opsjena koje nema
by Sjedokosi
komentiraj (30) * ispiši * #
