ružičasta bajka
U dalekoj zemlji nekoj sivi oblaci sakrili su dvorac u kome
je živio princ Nikola.. Davno jednom sreću je imao i osmijeh
na licu. Dvorac je bio okružen velikim ružičnjakom u kojem
su rasle najljepše ruže ovoga svijeta. Bijele sa zlatnim
obrubom rascvale bi se u praskozorje i svirale čudnom,
predivnom glazbom, a on je budan sanjao o princezi iz
daleke nepoznate zemlje. Znao je samo da ima zelenkaste
oči i da joj je kraljevstvo na obali morskoj. Čuo je da sakuplja
školjke i voli putovanja i da voli bijele ruže. Imao je on i
crvene ruže koje su cvale zbog ljubavi. Njih je trebalo
posebno zalijevati, njegovati i tetošiti. Voljele su slušati
glazbu i onda bi se posebno rascvjetale i dvorjani su
bili sretni i presretni.
Princa je začarala zla vila iz čudne neke sjeverne pokrajine
u kojoj je danima bio samo led i snijeg. U srcu mu je bila
ledena gromada, koju je mogla otopiti samo prava ljudska
ljubav. Ljubav u kojoj radosno kucaju srca. Zbog koje bi
mogao i zaplesati i zapjevati. I reče vila:
„Kad vidiš ružičasti osmijeh koji otapa sve ledeno oko sebe
imat ćeš opet svu radost ovoga svijeta“.
Neobično je to što u bajkama prinčevi moraju spašavati
princeze, a u ovoj situaciji bilo je teško predvidjeti da će
princeza poželjeti otopiti nečije srce i odagnati tugu.
Princeza Jelena putovala je ružičastom rijekom. Na brodu
je svirala glazba i plesalo se od jutra do mraka. U društvu je
bilo i nekoliko prosaca koji su putovali s princezom u nadi
da će odabrati baš njih. No ona se samo smješkala,
otplesala bi ples i ništa ne bi rekla. Bila je sretna što joj se
toliko pažnje posvećuje, ali ona je znala da traži nešto
drugo. Došli su do velikog jezera i na ušću se utaborili. Na
suprotnome kraju bili su tamni oblaci, munje su sijevale
danima. Ipak, princeza je odlučila da pređu jezero i da vide
što se tamo događa. I krenuli su. Kako su se približavali
sivom kraljevstvu nebo se počelo pomalo mijenjati Siva
boja je postajala plavkasta, a ružičasta svjetlost
s broda mijenjala je tugu u radost. Kad su stigli do dvorca
tužnog princa, ruže su najednom podigle glave i otvorile
latice. Princ je osjetio da se led na srcu topi. Vratio mu se
osmijeh na lice. Pozvao je dvorjane da radosni dočekaju
princezu. Kad je brod pristao dvorska glazba zasvirala
je predivnu glazbu a princ je dočekao princezu i odveo
je da joj pokaže ružičnjak.
_________________________by Sjedokosi
Princeza je odmah shvatila da je to odabranik njena srca.
Vidjela je da je tuga nestala sa lica princa i zaključila da
vrijedi s njime živjeti. Živjeli su u dvorcu okruženi ružama
i sve je bilo kako se poželjeti može.
Što je dalje bilo zaključite sami.
komentiraj (28) * ispiši * #
