goli u rosi
tijelo uz tijelo
gladan sam zamisli
poslije svega
obrisati samo treba rosu




žutim putem s jeseni
klupe usamljene
koraci izbrojani

zelenim se trgom sivo pretvara u crno
u tami ovoj najavljene bijele noći
tragovi otkrivaju tko će proći

ovdje u gradu oblaci svjetlost mi kradu
jesenske boje najbolje na arkadama stoje
dani cvijeća svijeća i tišine

žutim putem s jeseni
klupe usamljene
koraci izbrojani

ASTOR PIAZZOLLA: MARIA DE BUENOS AIRES

25.10.2011.


Sandra Rumolino


lijepa večer u Lisinskom
tango opera
nadrealna sadržaja






u Zagrebu je siva u svim nijansama
zlatne zastore vjetar izgužvao
a i godine se broje sivilom
možda sunce u osvit dođe
jednom u tjednu nasmije me






Neke riječi ja bih čuti htio
Umijesiš li brašnom moje omiljeno jelo
Ljubav i želudac su nepremostiva cjelina
Poslije dobrog jela da l bih htio da l bi htjela
Ruke putovale bjelinom obgrljene
U tom mlinu nevjesta si bila
Istražili smo sve od jela i pila
Usnama smo žeđ utažili
Neke riječi ja bih čuti htio
Da sjetim se kad si bila kad sam bio





Sjećanje sam pročitao
Tijelo ti prelistao
Korake oslušnuo
Put lišća mjesečina prolila
Crveno usnama provukao





riječi dodire oluje vole
jagodična putovanja tijelo
istraživanja do umora
ljubeći te negdje na osami
modrinom očaran

u kasne ure
u igri vala
ti si pjesmi snove dala
i sad oluja u početku početka

opet riječi riječi riječi
kako si znala
strunama vjerovala



ah ti dodiri
vjetru uprkos
kapljicama kiše
sušim ih na usnama
propitkujem ti obrise
naznake drhtaja ulovim
strepim zbog odlaska
jesen se brzo izgubi bjelinu tražeći
brodovi manje više u modrini nestaju
crvenilo pri zalazu utapa se
nadolazeću noć luna uveseljava
pod košuljom jugo se sakriva
plima nas prelije
mir tišinu očekuje
vrijeme se smije
vjetru usprkos





gda je školnik tu hodil
pucke su ga lukale
ne nisu jokale
a zakaj i bi
kad je lušno hodil

okice si zbriši
ftičekima mahni
štruklin si koji zemi
i pojdi na Dravu
morti najdeš
kakvu misel plavu



ma pusti Savu neka plovi prema Brodu
vlakovi idu
zna se kuda mostovi vode

razigrane misli i ovdje su se našle
pogled prema nebu dugin spektar traži
s druge strane rijeke tvoja ruka maše



kad sve golo ostane
ujutro prekrivače tražim
ne želim jesen da me muči
a ono zaborav se niz grlo toči
oporog vina čaša je na stolu
na žutom modrina lice mije

možda sunce se sakrije
kišu iz oblaka prolije
a ono zaborav se niz grlo toči
brojim riječi u lišće su se skrile
koraci odlaze u krivom smjeru





konture naših sjećanja o obrisima maštovitim
pamte naše dodire i putovanja
senzaciju našeg trajanja
usne tragove otpuštaju polako i mekano
vatra s njima putuje nezadrživo

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>