možda jesen igrom lišća ležaj nudi
pečenjari dugo u noć zagrijani dlanovi
svevremenska idila najava kraja
tražim li to ja žuto lišće na kraju drvoreda





u toj sobi
zaboravljeni klavir vrijeme broji
crno bijelo život nosi
okrećem se dodirujem svilu
usne nudim kosi
u tajnama jesenjeg lišća
Schubert zaista




Vekivečno pitanje te muči
Sreču najti može biti lušno
Srčeko bu ti reklo
Sunčeko pak nebu vteklo
Zlatom buš posipana
Ono drugo sam treba držat
Ne dat mu da pobegne





u jeseni bez šuma mora samujem
putovanja su davno prošla
mislima u sebi odavno tugujem
možda bi i kad bi došla
kiša u praznini zagrebačkoj uljepšala san





Muzej igračaka
Snova dakle
izlaze gumene plastične drvene
lutke namiguše
pričom zanesene
čudne teme osobno režirane
prozor jutro snovi
šareni konji
vojska šahovskih figura
priče koje sam igrao
snove gradio



lovili smo zvjezde padalice
tražili smo treptaj srodne duše
jesenske tragove pobirali u lišću zagorskih brega
to nas je vodilo u sjećanje
htjeli smo potvrdu da nebo modro ostaje
obrisi brodova u magli želju ispunili
možda i to ljeto u vinogradu djetinjstvo nepovratno
osmijeh ruke suknjom putuje





Čakam te v Zagrebu
Gda dojdeš
Prignul se bum
Kušnul te lušne okice
Buš mi rekla kak je morje slano
I kaj još sam htel povedati?
Srčeko mi ide gor dol
Kakti raketlin
Daj dojdi za praf



zavrtim slike
u poljima jutarnjim sa kapima rose
provlačim se
osmijeh sunca i oblake
znam
u jezeru odraz stoluje
čovjek i pas
zažutjet će šuštavi trag

vinotočna

01.09.2011.


grozdje su brali dva do tri dana
zlatilo se vince
i vu tuzi i veselju

kad padnu naravski pravi deži
gdo kam beži
na kraju v kleti
glava na stolu leži

sanje se pucam okreču
lušno je tak podrumu bit
morti bu još kušlek neki

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>