noć je sama
pustinja u nama meka
pijesak vremena
ti samo nepresušna rijeka
naravno
zaploviti treba
uroniti duboko
ostaviti trag
jutros su brodovi napustili luku
na obali si brojila oblutke
gradinom se vjetar vuko
zvuk se nadaleko čuo
krik galeba ponad svega
a gdje je rijeka
čekasmo li jutro noćas
sve stat će u sonete
pod prozorom klapa udarit će falsete
i opet
noć je sama
pustinja u nama meka
komentiraj (1) * ispiši * #
