gradila si krivi grad
rezerve u pozadini
sigurni povratak kući
što ćeš više
plačeš li možda neutješna
u tuđim si vrtovima krivu biljku sadila
ni mahovina se nije uhvatila
nezaboravak se u kutu sakrio

Vladimir Vidrić

30.03.2010.


SILEN

U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva,
A s grmlja pada preko puta sjen.
Silena vodi bahantka i pjeva,
A s krupnim vrčem koleba Silen.

Polako ide, smije se - i sluša:
"Boginjo, šapće, ustavi se čas"
K zvjezdanom nebu vrč okrenuv - kuša
I sloni uz nju, bijel i sijedih vlas'.

I tako idu kud se grmlje crni,
Odmiču - staju - dubok smijeh je čut.
Putniče, sustaj, ogledaj se, svrni;
Gle, mjesec sja - i tvoj se bijeli put!



izgubljeno more zaboraviš
namjerno okreneš list papira
riječi su s druge strane
predaš se bjelini
snovi pretoče se
zadržat ću mjesec



Što sve bacila nije
Za oblutke sve bi dala
Korake i hitre i lake
Skaline do mora vode
A ona bi ko i prije
Znaš volim te i opet se smije
Uz obalu mrmori more
Prevrće oblutke
Veze nisku sivkasto bijelu






vleče se kak ti maček
rekel bi Krleža
ondak je sunčeko svetlelo
oblaček je zginul

pri nami jezer oblakov olovo prinese


vuče se kao mačak
rekao bi Krleža
onda je zasjalo sunce
nestao je oblak

kod nas tisuću oblaka olovo donese



Kroz prozor leonidas praline
Svijetloplava pozadina
A ovdje izložba o Kristu
Terakota sepija i tuš
Bjelina posvud prevladava
Tajne slikarskog umijeća
Gledam prste u njenoj ruci
To su oči izložbe
Ona ne vidi i ne čuje
Prsti pričaju i vide
Kako shvatiti terakotu
I ona prste ima
Prelazi lagano nježno
Što li vidi
Prijateljica osmijeh nudi
I ruku



A onda je ona krenula
Staza nepoznata
Bršljan i ružina latica
Prosuli smo smijeh u tihoj sobi






Šetali smo ruke
Uvojci su usne čekali

cvijetak

18.03.2010.


ubavi
zaplavili zeleno
miriše proljeće



Uhvati zeca u žurbi njegovoj
Koliko je sati
Poberi pozivnicu
Trka može početi
Jurnjava za čudnim zecom naših snova
Ti si pod brezom zaspala
Ključa nije bilo
Vrata je trebalo otvoriti
Novom svijetu se pokloniti
Tko je o kavi pričao
Nešto brzo i konstruktivno
Spavaš li ti
Zec je vrijeme odnio
Možda u pijesku trag postoji
Negdje na kraju tiha mjesečina
breze su ustrajale
Jesi li ti breza


ponekad ipak naiđe
ne želim biti ovisnik bloga
kojemu malo pa ops!
kriva stranica
ukoliko tako nastavi
nema šanse





Možda mi vjetar s krive adrese donese vrijeme
Ti ga imaš na pretek čak i kavu popiješ
Nanižeš riječi čekaš na rano proljetnom suncu
Zapravo misliš da čekaš da stigne
Odakle pitam se
što
i zašto



zaključala je vrata
bacila je ključ
razgovara s anđelima



kad sve okreneš prema cilju
obično naopako kreneš
kad se spoje dva sunčana dana
druga strana mjeseca bit će bolji izbor
siva livada uhvatit će zelenu





Umorni je mornar izgubio luku
Ostalo mu nebo plavo pučina i snovi
poneka duga i ruka daleka





drobili su orahe riječima
savršeno mljeveni pretvoreni u londonere
dobili su težinu značenja
jednostano rečeno osmijeh
u tvojim rukama sve se topilo
grij me i dalje crvenim poljupcima





ovi dani sve jeseniji


editiram evo
kad dozvoli javiti se mogu
dosadno je kad prekine ti misli ponoćne
sad je rano poslije podne
i miris ljeta opet pobježe
naznake proljeća ostaju naznake

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>