zasvirat ću noćas
vrati mi gitaru





prosulo se nebo sivo
tko zna što je pošlo krivo
potreban je samo osmijeh jedan



slijedim te do ponoći
osmijeh sobom prosipaš
prstima te ispitujem
pustinju Mjesečevu prelazim
More tišine trpi naše dodire
u očima ti vidim svitanje
i opet
slijedim te do ponoći




sastale se R i R da popiju kavu
R si Ti kažeš
rado bih s vama dvjema popio kavu u arheološkom muzeju
rano poslije podne
čitali bismo jedno drugoga
ne bi nam bilo dosadno
malo, najveće slovo, ne bi nam dalo do riječi
skoro će Sunce obasjati ono mjesto kilometrima daleko
u mislima smo brzi brži od riječi
ono više oblaka ponegdje magla nije naše




Sunčani dan na Braču normalna stvar
Probuđena jutra u svjetlosti
Cvjetne latice i borove iglice
Podne u Škripu ulje maslinovo
Tišinom cvrčak kraljuje
godine sjećanja broje
U Dolu vino i pripremljeni žar



kad je plavo zaista plavo
modrina zaiskri u meni
oboje se snovi





osmijeh tražiš
lepršav trag za sobom ostavljaš
po mirisima te poznajem
promatram tvoje korake
sviraš li još sonatu
smješko nebom noćnim kraljuje



tisuću postova već imam
i zato najdraže meni sviram



sjedi mi u glavi
dodir u tišini sobe
vani magla snijeg i zima





na stanici nekoj
pravi vlak dočekati treba
zaborava nema






dragi snegek
postal si več pretežek
nisi baš neki
onak malo vlažen
ne buš ni tražen


koliko puta ne znam
jedno sigurno znam
ako tako nastavi ciao blog.hr
danima ne mogu do svog editora
stranice uklonjene nepoznate
kad mi upali da napišem postove za čitav mjesec?





"zorjala se zorja i več je dan"





Tamo gdje sunce izlazi
i pahulje lete
javljaju se dani ponovljene sjete

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>