zašto bih morao u sobi punoj mjesečine razmišljati
svjetlost radi za mene slike uobličene
već nailaze
od klavira odbija se čudna sumaglica zvukova
sonata naravno kao i uvijek
bez daha negdje slušaš prebiranje prstiju
to ponovljeno nikad nije isto
kao i čitanje Maloga princa poslije
ta ruža i lisica i noć pod zvjezdama
zašto bih morao u sobi punoj mjesečine razmišljati
pijesak Sahare idealan za kule graditi
boja žita svuda prolivena
srebrna nit nam slaže utočište
ljubiti te lako je
dok sviraš
komentiraj (0) * ispiši * #
