latice su zadovoljno padale
uvale morske su se nadale
jutarnjem suncu tišinu nudile
šapat tijela
ruke tragove prikrivale
jučer ili sutra svejedno je






putnici namjernici
traže me jedinog
vječnim dodirima razapinju me
tamo negde proljeće se razigralo
u prolazu misli slijedilo
u tami sami prepušteni
putnici namjernici
traže me jedinog



prošetajmo ruke noćas
taktilnu igru pokrenimo



ponoć već je prošla
tražim riječi
ma nisu potrebne
imam ruke





ponekad bih te u vrtu tražio
noću kada mjesec se sakrio
lepršava tišina harfu je svirala
Bachov potok pastrve je nosio
jutro na uzglavlju si čekala
ponekad bih te u vrtu tražio

a danas sunčan dan

25.04.2009.


opet neke kiše
nedefenirana smetnja
ne lije ne pada
rominja rominja
pa lijevne trenutak
opet rominja rominja
kišobran u kadi otvoreno zauzima prostor
a gdje si ti
negdje na suhom?
daleko

za Tixi

24.04.2009.


ljetu se nadala
pjesmu je skladala
proljetnim vjetrom očarana
onako uz more stajala
plodove sunca ubirala
sve bilo je slano od igre valova
poezija boja krovovima šarala

u sjeni oblutke Roko premetao



Kad nema te, nema me
Ponoć prolazi
Snove doziva
Hoćeš li…

Box Tops - The Letter

22.04.2009.




pismo pišeš
napiši riječ dvije
da me nasmije






Oblutak u kotrljanju uzbrdo
Zbunjenost ne rješava
Poljupci u magli u kapi raspršeni
Miris parfema u zraku
More na suncu ovom
Koraci i naši dodiri
Kome ćeš ponuditi
Čovjek i žena sami odlučuju





uhvatiti vjetar
kako misliš zavodnice
i riječi si pokorila
zahvalnost tražiš
milovanja bez žara žar mogu stvoriti
čista fizika
kako misliš zavodnice
jezik u med namočiti
onako sladak vjetru ponuditi
na med se svašta ulovi
za nezahvalnost je Shakespeare komedije pisao
zablude ih je zvao
daj milovanju žar što znaš ni iz čega stvoriti
prošeći vrtom ljubavnim
ostavi se nezahvalnih kćeri
milovanja vjetru ponudi





Neubrane cvjetove ubrat ćemo
Jednog sunčanog dana





sve u cvatu je bilo
nebo plavo pa sivo
pa Sunce pa kiša
da li je to što si htjela
Mura je i onako sve odnijela
onda žuto i zeleno u sjeni
nebo plavo pa sivo
mi smo našim morem šetali



Hoćemo li pričat* priče
Ili pisat* pjesme
Što se ne sm*je
Teme naše i dileme
Ljubav tu negdje se krije
Tko se komu sada smije
I onda ti tražiš plavo plavije
Ruku jednu ili dvije
Pogled u nebo oči da ti skrije
Stavit ću naočale
Korak po korak u šetnji
Priče su ipak važnije
Sve ostalo je pjesma




Jutro sumaglica jarunska
U sedam za Rijeku krećemo
Konferencija za tisak njemu
Lungo mare i Kostrena meni
Tihoj olakšanje napose
Kapucino šetnju završava
Put Zagreba sunčani povratak
Rano poslijepodne na jarunskoj livadi
Leipzig kvartet u Samoboru večeras
Hayden, Bethoven, Mendelson
Dobra večer Zagrebe







Zaboravila si ruke i dodire
Vrtove srca zaključane ostavila
Kraj mora uz oblutke snove brojala
Koracima rijeke plavim bojala
Žuta žita žutim nasmijala



takvo što se ne propušta
prsti vole igru između brijega
i brijega
zatvoriš oči
trnci prolaze
za prstima polako
bez grižnje
jednostavno
ljubav kraljuje
čin jednostavan
neponovljiv
u kasna jutra
takvo što se ne propušta





dobru volju
ljubav srcu nek nosi
mir u duši







bijela haljina
jutro Sunce daruje
čekam crveno





Jezušek je krenul z Nazareta
vu svoje življenje
na Maslinskoj gori je razmišlal
teške je ovo
v dolinu preveć suz se zlilo
i još kad križa svog zeme
rešil bu dileme
i nigdar ne bu isto
za njim bu ostalo se čisto
a ljudi?
kaj reči dalše?

Marija Bistrica

06.04.2009.


Photobucket

maslinova grana
usred lijepog dana





more plavo voda crna nije
život me nekad tako nasmije
plovio bih more bi me znalo
dođi pođi uvijek bi me zvalo

ti bi čekala mornara
to baš nije lako
more plavo voda crna nije
život me nekad tako nasmije



i ne samo sunce
ljepote je bilo posvuda
proljeće u zraku
ti negdje u dolini
beskonačno zelenilo nadolazi
leptiri još umor ne poznaju
cvat posvuda boje nove donosi
moje misli tvoje snove traže

more plavo valja stijene životne
kako stići rijekom beskraja



umor me svladao
rado bih pisao u vožnji u Bijelom
o suncu u Varaždinskim toplicama
telećem pečenju i restanom krumpiru
Varaždin bregu lijepom danu
svim vrstama vremena do Zagreba
čitamo se

cvetek

02.04.2009.


Photobucket

Skril se vu travi
Protuletje slavi
Cvetek lušni
Daj me kušni





denes sem bil Varaždinec
išel sem autlina videti
lepi je beli veliki
v njega stane Tiha i bajs
dosta jezerač stoji
ne preveč
su me povabili
se je okoli bilo sivo
kišica se skrila
kak da je negdo zacopral
videl sem i groble
tam sem zažgal sveču
videl sem cvetje v travi
onda sem se vrnul
poluknul još jemput
tak je lepi
prešel sem v Agram
i nis več Varaždinec

veliju da je tam morje bilo
nis ga videl
kaj morem
morti sem brege gledal preveč

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>