v temnoj noči
ni baš dežda
nikaj ne curi
zvezdice su prešle spat
negdo ih je ftrnul
vanjkuša si premetam
bum spal bez tebe



kak ta kišica samo siplje
Tiha se vleče
niš joj ni hitro
još na druge cucke laje
kakti to je normalno
ja si ambrelu držim
tebe ni tu
kaj sad
za vrat mi se zleva
idem domov
spati pri hiži





pitanja budućnost razdiru
želje srca u glavu nadiru
hoće neće dlanom biraju
igru od pamtivijeka igraju



Photobucket

Negdje su jučer vijesti stizale
Nebeskim svodom labudovi lijetali
Ti si pod tamarisom ptičji pjev slušala
Ptice u proljeće
Dim cigarete pod prozorom
Ipak i nebo plavo postalo
Tragovi vidljivo promjenu crtali
Riječi izgubljene negdje u osami
Navika željom postala
Osamu mi ispunjavaš
Možeš ti to
Znam

Najljepša su jutra zaboravljene boli
Najljepše su nerazumne ljubavi
Staklo i ti u odsjaju
Usne ostaju





malo zagrijavanja
otjerajmo zimu



Poigra se ona brijegom

Ledeno bijelo preodjene ga cijelo

Dah mu smrzne

Srce mi okrzne

Korak u tišini sunce skrije

Bez nade snivam tople snove

Bijelo sivim otela je





još jedan vikend
putovanja
putuju ljudi vremenom
kolodvori raskrižja nezaustavljiva
pruga na izlasku
rijetki vlakovi sjećanja donose
parnjače odavno zaboravljene
dolaziš li
čekam te

jer je Decy tražila

22.03.2009.


kako zavesti ptice
a nema te na grani
kako sanjati snove
da riječi nisu nove
sjećaš se
ne možeš pobjeći
lijepo ti je vratiti se





ožujak bure svoje broji
do kosti prodiru one
proljeće samo u tvojim očima
opet ću plavo tražiti
usne tvoje negdje u gradu
brojat ćemo korake

Arsen Dedić i Rade Šerbedžija: Popodnevna pjesma

20.03.2009.




Ponekad snove kroz prozore
Kistom nebo plavo nacrtam
Ima gdje da s tobom prošetam





gornji grad u suncu je bio
prolaznik u sjeni patinu otkrio
koliko smo puta ovuda prošli
vidi kuda smo s nebrigom došli
maturalna večer u vremenu izgubljena
okvir kod Šire više za slike nije
Antonija nadu nudi bojenjem kose
zelenu travnjaci u prolazu nose

netko sanja, a Sanja ima rođendan

18.03.2009.


Kojim snovima ploviš sada
Roniš li još uvijek morem kojeg nema
Sve u svemu lik iz bajke slatka je dilema
Upaljene svijeće jednim dahom sredi
Putem neka ostvare se snovi







nije slučajno NAJLJEPŠA
ništa nije slučajno u ovom našem svemiru
ostavljaš trag neizbrisiv
što bi još htjela
možda suze
pusti i njih ako treba
proljeće ćemo lako sami proživjeti
zime se treba bojati
uz moj korak uvijek želim još jedan
sve je lako onda kad se nađemo
čuvaj to

komentar Nini 1989

Enes Kišević: Voda je moja Mati

17.03.2009.



Tako isto

Baš kao ta svjetlost što obavija zrak,
što jednako je čista na nebu i na tlu,
tako isto i ti sva si u meni san:
ja sam samo onaj koji diše u snu.


(dobrotom autora)







jutrom poslije šetnje
sastane se društvo
Tiha, Leni i Vili
striček Mladen uživa s njima
a ja kupujem na tržnici





gdje su te kavane
taverne noćnih razgovora
Derenčinova treći kat lijevo
Mary na ploči s jabukom
To su bili dani
45 okretaja i beskonačno
brojali smo dane
sanjali u ljubavi
gdje su te kavane
u magli vremena
u sjenama nestale
Gundulićevom do Ilice na uglu lijevo
45 okretaja i beskonačno
Medulićevom do Ilice na uglu lijevo
u magli vremena
u sjenama nestale

DONOVAN - COLORS

12.03.2009.





Čemu sve te boje
osjećaji kad se zbroje
kad podvučeš crtu
uzmeš kist
na pravom si putu
onaj sam koji plavu radi
iz snova se život gradi
možda dodam još i žutu
uzmi paletu u ruku



Photobucket

pustinju su osvjetlili
sjene pred sebe okrenuli
moru plavom stremili
dugu putem tražili

te bure nema
omesti ih neće
sve na dobro kreće





Photobucket

stube

U Tkalči danas Bela i ja dogovaramo lekturu
Jasno o ulici njegovoj i damama nekim
Sto stuba raskopali čekajući proljeće
Gore grad svoj život živi
Sivilo je opet neko palo
Tri policajca pričaju s nama
Oni sadašnjost znaju a i cijene
Bože, Bela i ja smo bili najviši u školi
Ovi imaju preko metar i devedeset
Gore grad svoj život živi
Sivilo je opet neko palo



Photobucket

devastacija



Photobucket

poredane tako ničemu ne sliče
potrebne su misli da ih uobliče
poteknu li rijekom tada
stić ćeš i do grada
pusti misli da te nose

Oh Happy Day!

06.03.2009.




Razvesele te riječi
Poruke
Poruke
Postovi
mostovi

i što sad?

05.03.2009.




I am

i tako odoše one
u vjetar šarenih snova
proljeća brojim zime se bojim
a već je ima već je tu
putovanje traje
što duže neka bude
za želje nitko ne pita
u plavetnilu beskraja svaka je skrita





U Cordobu kad krenem
Mudrost Seneke da nađem
Sanjao sam Iberiju
Vatre juga
Žuta polja
Nebo plavo
Do fada stići treba


Decy!
korizma je!!!
šutim

nećaci

02.03.2009.




izazovi suvremene znanosti
uljepšali su mi dan
prof.dr.sc. Ivan Đikić
održao je predavanje za pamćenje
sedamsto mjesta je bilo popunjeno
hvala "Školskoj knjizi" i Hotelu Antunović

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>