Weimar (5)
Nigel Kennedy, Vivaldi - Proljeće
Wittumspalais u rane popodnevne sate prožima tišina.
Opet oni. Bez njih ne možeš. Goethe i Schiller. Penjem se stepenicama.
Dolazim do sanduka sa papučama. Navlačim ih da ne bih uprljao podove salona.
Slike, namještaj, minijature i porculan.
Po starom Weimarskom običaju jedan dio se uređuje pa dojam ostaje djelomičan.
Odlazim u Schloss Weimar. Razgledavam galeriju. Opet tišina.
Dürerovi suvremenici. Ikone. Nizozemska škola.
Sve to u mramornim salama koje i same nešto znače.
I opet Goethe i opet Schiller.
U Falkengaleriji koncert polaznika seminara. Telemann i Vivaldi. Uživam.
Vani sunce peče. Kako li je u Zagrebu i Milnoj. Šećem uz Ilm. Breughelovska idila.
Divlje patke posvuda. Stižem u centar parka. Hornisti imaju koncert.
Uzimam program. Sjedam na travu među ljude i slušam.
Damm svira na planinskom rogu dugom više od 7 metara.
nastavlja se
komentiraj (14) * ispiši * #
