|
A ja se sjećam kako je moja starija sestra pošla u prvi razred OŠ. Tada još nije bilo po zakonu dozvoljeno da u školu polaze djaca s nenavršenih 6 godina ili barem istog godišta rođenja. S obzirom da smo živjeli posve blizu školske zgrade,moji roditelji su sestru, koja je 1952., željeli upisati s onima koji su rođeni 1951. Tada se reklo da bi krenula godinu ranije. No školska uprava rekla je da ne može. Kao izgovor naveli su, između ostalog, kako nemaju dovoljno klupa. E, ovdje se moj otac nije dao smesti, pa je predložio da će on izraditi klupu vlastitim rukama, pa on je bio majstor stolar. I nakon dugotrajnog uvjeravanja uspjelo je. Sestra išla u školu, sjedila u vlastitoj “privatnoj” klupi, a kad bi došla doma učila je čitati i to naglas. A ja koja sam bila 3 godine mlađa od nje pažljivo sam ju pratila. Kad je ona ponavljala štivo, e tu sam ju ja dočekala s ispravkom ako bi negdje pogriješila. Sve njezine lekcije ja bih naučila napamet. |