svaka sličnost je slučajna....
utorak, 26.06.2007.
KAKO JE LEPO BITI GLUP...
Sa svojih 20-ak, živjela sam u malom selu pored Požege ( sirota mala izbjeglica). Najbolja prijateljica Suzi, ogledalo moje duše i ja njene ( već neko vrijeme se ne ogledamo jedna u drugoj, valjda nam se prestalo sviđati ono što vidimo), duo pegla koji je visio svake subote u Siriusu, ja radi konobara Kreše, moje najveće ( dosad ) platonske ljubavi, a Suzi valjda radi mene. Svakih toliko bi nam se pridružila Slađa, djevojka nešto mlađa od nas, plavih okica i usta a la Severina. Oko Slađe su svi tipovi toliko letali, uvijek ih je imala bar 3-4 oko sebe. Mala primitivna kćer bogatih roditelja, uvijek nasmijana ( kad su muški bili blizu) , ništa je nije vrijeđalo. Nije baš znala sastavit dvije pametne, ma zapravo, kurca jednog nije kužila.
A ja i Suzi smo uporno trabunjale o tome šta smo pročitale, razmišljale i lupetale o egzistencijalno -esencijalnim pitanjima, smislu života, prevrtale Freudovske analize....
Zamislite muškarca koji to želi slušati od cure koju želi jedino odvući na Stari grad ili u park pored gimnazije???
U svakom slučaju, nakon par izlazaka sa Slađom, ja riješih da se opametim, te da postanem glupa. Slatka, nasmijana , glupa. Jer sam zaključila da je tako definitivno lakše sudjelovati u muško-ženskim odnosima. Izgledalo je jednostavno, isključiš mozak i to je to. I ispade jako jednostavno, toliko da sam , trudeći se biti glupa, i postala takva. Jači zajeb.( Otud valjda ona : ne pravi se lud, mogao bi i ostati takav) I ostala godinama u toj fazi .( Bože, strašno, toliko da sam se lupila u glavu tek nakon udaje i sjetila se da sam nekad znala i razmišljati).
NLJO iliti neobjašnjivi ljudski odnosi
Priča 1: Sjedili smo kod Zokija u lokalu, Ksenči je imala rođendan. Zoki sa nama za stolom, i tip imenom Zvane, kojeg nismo poznavale. Oko pola noći neko kuca na vrata, Zoran se digne , otključa. Kristian.
Važno, sa svih svojih direktorskih 135 kg koje su mu ostale nakon liposukcije, prošeće pored našeg stola, kimne glavom :"Dobro veče" i parkira za šankom. Za njim Zoki, koji nas niti ne pogleda, već poput psića poslušno otrči za prijateljem, i ostane tamo, dupetom okrenutim našem stolu. Nas troje se par puta pogledamo, nakon par minuta Zvane ode, a za njimi Ksenči i ja .
Priča 2: Zoki je trebao doći do mene večeras, zamijenit nekakve gumice u kupaoni koje puštaju vodu. Zovem u 4, da napomenem da ne zaboravi pečat, jer je po stoti put zaboravio pečatirati fakture.
- Halo, ej, sutra dolazim, večeras imam goste iz Rijeke, moram ostati doma.
- Znala sam, kažem.
- Ma ne, ne, ozbiljno.
Propita još da li sam sinoć bila vani, i kud mislim iduću subotu i završimo razgovor.
I tako sam njušila da neće doći večeras, radi glupe subote, ali ajde, svaki izgovor je dobar ( ako imaš budalu koja ti vjeruje).
Oko 10 zvoni telefon. Neda. Kristianova supruga. Sama je doma, jer je Zoki zvao Kristiana da dođe kod njega. Nisu mi rogovi narasli od muke (za to nemam mjesta, imam na glavi još one iz veze sa Kristianom), nego mi se želudac okrenuo naopačke.
Ako ne rade na međusobnom uzrokovanju hemoroida, fuck, onda stvarno ne znam o čemu se radi, da se jedan odrastao muškarac ponaša poput zaljubljene žene koja ostavi prijateljice za stolom i otrči za dragim, bez da pozdravi društvo s kojim je sjedio cijelo veče.
Može li osoba sa povišenom razinom feromona imati takav utjecaj na muškarce ?
Očito može.
A ja sa jednim bila u vezi dvije i pol godine, a sa drugim se kao nešto barim. STRAŠNO !!!!!!!!!!!!!!!!
ponedjeljak, 25.06.2007.
kako je sve počelo...
33 godine, razvedena, slobodna, podstanar. Ja i Medo, jedini muškarac za kojeg mogu reći da je MOJ. Mada je i on pomalo prodana duša, pa liže nožne prste svima koji mu se dopadnu, a nije baš izbirljiv. Prije 7 mjeseci uspjela izaći iz začaranog kruga uloge ljubavnice ( kako to već ide, ja sam njemu bila posebna, on će se razvesti i mi ćemo sretno živjeti sve dok ne umremo...).
Ali dok se to ne desi, bili smo kućni prijatelji, ja prijateljica njegovoj ženi ( da bi mu mogla biti blizu, kaže), plakala s njom svaki put kad je bila u k....., ne znam više da li radi nje ili radi sebe, on bi od nje čuo šta sam ja radila taj dan, a od mene šta je ona , a ne želi mu reći...
E ,da. Nakon prvog seksa s njim ja sam se rastala od muža, koji je , btw. uzeo iz stana sve što je mogao uzeti, uključujući i "perje iz jastuka njegove bake", citat završen. Ma rastala bih se i ovako i onako, jer sam shvatila da ne želim bit mama 27-godišnjem djetetu koje nisam rodila. Uglavnom, kako ove urbane bajke već idu, nakon moje rastave je ljubav mog dragog (zovimo ga Kristian) počela blijediti, pa se veza pretvorila u mučenje, bar za mene. Čista klasika, nemam vremena večeras, pa nisu mu frendovi dali otić tako rano....
Anyway, uz stotine sati mudrih razgovora sa mojom dragom Ksenči, puuuno sati razgovora sa tarot linijama, moj peti prekid sa njim za mene je bio i zadnji. Hvala Bogu na prelivenoj čaši :
- Idem na operaciju 20. Posudiš mi onu knjigu koju sam ti poklonila kad si bio na liposukciji?
- Ali ja letim na Kubu, znaš šta je 10 sati u avionu? Bit će mi dosadno!
- Imaš pravo , gore je tebi 10 sati u avionu, nego meni 10 dana u bolnici. Pitam gluposti.
Nakon svih sranja koja mi je priuštio tijekom 2 i pol godine, jedno pitanje odnosno odgovor mi je napokon otvorilo oči.
Hvala Bogu pa nikad neće pročitati ovaj post, da ne sazna koliko sam mu zahvalna na školi manipulacije, psiho-analize, borbe "porazi neprijatelja njegovim oružjem" isl.
Sve ovo je bilo potrebno napisati, da bi se i vi i ja snašli u daljnjoj priči. Kako je svijet inače jako mali, a grad u kojem živim naravno još manji, mjesta na kojima se krećemo obadvoje, bar su povremeno ista, ljudi koje srećemo vani su isti...
Bila sam preksinoć opet kod Zokija. Sa dragom suprugom mog bivšeg Kristiana ( opet komuniciramo, sad iskreno jedino suosjećam s njom). Zoki je inače moj kao prijatelj, ali i Kristianov drugi najbolji prijatelj . Bilo je još par ljudi iz društva, malo se popilo. Ja zločesta u najboljem izdanju, minjaku i najvišoj štikli koju imam, a Zoki pogubljen kao toliko puta. Da se isprovocirati kao mali dječak, ( cijelo društvo zna da nešto frca kad smo jedno drugom blizu, ali mi tučemo po priči o prijateljstvu do kraja života).Što mene naravno ne sprečava da budem zločesta :
- Ali, dečki, Zoki me neće, zašto te ne privlačim ?
- Ma ne privlačiš me k......! Bolje da šutim.
Društvo popada od smijeha.
Privuče me k sebi, naslonim se na njega ( on na barskoj stolici, ja stojeći), i nakon dvije minutice osjetim da se nešto događa tamo gdje prijateljice ne izazivaju takvu reakciju....
Bigi krene a on ode za njim zaključati lokal ( i uspostavit primirje u međunožju, vjerojatno).
Nastavimo razgovor:
Dobro, šta radiš ti s tom Anom? Kad sam te pitala voliš li je , odgovorio si: a što je ne bih volio? Ja to mogu reći za nekog sa ceste, a zašto je ne bih voljela? Ma ne za nekog s kim si dvije godine u vezi.
- A znam, ali šta kad imam nju i još 3-4 prijateljice...
- Čekaj, kakve su to prijateljice koje trpaš u isti koš sa curom?
- A one su bile prije nje, dobro imam 2-3 prijateljice ...
- Šta imaš nešto sa svima?
- Ma ne, ne više, ma joj, muka..........
- A da ti zastaneš pa se zapitaš bez koje od njih ne bi mogao zamislit život, pa olakšaš i sebi njima ?- tlačim ja kao dobra prijateljica bez ikakvih primisli.
- Ma ja o tome ne razmišljam ....
- Malo se bojiš razmišljanja o tome, prijatelju ?
- .........................
- Znaš, ja sam zaključila, da, pošto si ti zauzet, i mi ne možemo ništa drugo radit, ti ćeš biti moj prijatelj za grljenje, kad mi treba, ja te zovem i ti dođeš?!
- More, cijeli život! Ma , a ako neko bude ljubomoran?
- Pa ko ?
- Pa nekog ćeš upoznati i onda ........
Uglavnom, završi divno veče, krenem, kažem " a pusa, prijatelju"? , on namjesti usta za poljubac, poljubim kut usta i odem.
Sinoć opet navratim do njegovog lokala, kad vidi čuda, gospodin bivši tamo, s Zokijem za stolom. Zoki poluživ, jedva me pogledao, promrmlja nešto tipa "ma sinoć sam bio pijan", dok se Kristian smijao samozadovoljno u bradu, i to divno mučno druženje potraja sat i pol, prije nego smo mogle otići a da ne bude preupadljivo.
